Bivši pravni savjetnik i odvjetnik bivše vlade bivše Republike BiH u pregovorima o uspostavljanju mirovnog plana Amerikanac Francis Boyle detaljno je objasnio zašto će i država koja je stvorena u Daytonu uskoro biti bivša.
 
Piše: Dragan Jerinić, Nezavisne.com
 
Daytonski ustav napravljen je s rokom trajanja od 15 godina, što znači da nam je vrijeme iscurilo, zavapio je Boyle preko sarajevskih medija optužujući američku administraciju da je svo vrijeme znala da je BiH neodrživa te da se samo deklarativno zalaže za njenu suverenost i cjelovitost.

"Petnaest godina nakon Daytona, 2010. godine, održani su opći izbori u BiH. Što se dogodilo nakon tih izbora?
Četrnaest mjeseci nije bila uspostavljena vlast. To je točno ono što su Pentagon, Holbrooke i američka vlada planirali. Raspad vlasti došao je na vrijeme, baš u razdoblju kad je i planiran.

Dayton je napravljen tako da olakša taj proces, pomoći dezintegraciju i disoluciju države, a ne da bude jamstvo da do raspada nikad neće doći. Ipak, on štiti BiH od napada Srbije i Hrvatske.

U osnovi, plan je bio da će građani u jednom trenutku dići ruke i reći kako je očigledno da ovo ne funkcionira ", rekao je Boyle potkrepljujući svoju tvrdnju navodnim razgovorima koje je vodio sa stratezima iz Pentagona davne 1994. godine, koji su, eto, tada smatrali da je na sceni cijepanje BiH, za što će, po njihovoj procjeni, biti potrebno petnaestak godina i da se ona na kraju svog bitisanja podijeli između tadašnje Jugoslavije i Hrvatske.

Ni u Pentagonu nisu bili toliko vidoviti kad je u pitanju Balkan, jer, eto, tada nisu predvidjeli ni raspad te takozvane Jugoslavije na Crnu Goru i Srbiju prvo sa Kosovom, a evo, četiri godine bez Kosova.

No, vratimo se na Boyleov pojašnjenje samog Daytonskog sporazuma. Prema njemu Republika BiH de facto je podijeljena na dvije državice, koji je bio nametnut bosanskoj strani i kao takav, po njegovom mišljenju, on je potpuno neustavan, što je pokušao dokazati podizanjem optužnica u Međunarodnom sudu u Haagu.

Usput se Boyle požalio kako ga je i bošnjačka dijaspora u Americi zakinula za nekih 30.000 dolara koje je iskeširao iz vlastitog džepa, te da ih nikad ne bi ni naplatio da jedna Bosanka iz Kanade nije imala dovoljno patriotskih osjećanja staviti kuću pod hipoteku kako bi mu namirila višegodišnje troškove u pravnoj borbi da ospori Republiku Srpske.
Francis Boyle jeste zanimljiva figura koja je igrala u ratu značajniju ulogu u lobiranju po Washingtonu za vladu Alije Izetbegovića, ali se ona u postratnom razdoblju uglavnom svodila na dežurnog medijskog promotora i sotaniziranje Republike Srpska kao "genocidne tvorevine".

Koliko se sjećam njegovih ranijih izjava, one su se uglavnom odnosile na osporavanje Republike Srpske zbog tih navodnih zločinačkih temelja, te zagovarao je vraćanje na scenu onog bivšeg socijalističkog ustava Republike BiH, koji bi onda bio temelj daljeg političkog dogovora, a koji je svojedobno htio  ugraditi u općinski statut Srebrenice, ali nikada do sada nije tako izravno spominjao mogućnost raspada BiH.

Bit će da te američke plaćenike nešto strašno žulja kada su odlučili konačno sarajevskoj političkoj eliti u lice priopćiti kako od unitarne islamske države koju je sanjao i za koju se borio Alija Izetbegović ipak nema ništa, te da će, ukoliko ne promijene politički kurs, ova kontroverzna zemlja ostati u lijepom sjećanju samo Angelini Jolie i Bradu Pittu.
Boyleova poruka kako je moćni Richard Holbrook prevario Aliju Izetbegovića može se shvatiti i kao vlastito priznanje da je i on svih ovih dvadesetak godina pomalo lagao bošnjačke lidere ulijevajući im nadu da se Dayton ipak može promijeniti, te danas pokajnički priznaje da to nikad nije bilo ni planirano u Washingtonu.

Točno je da se sada BiH nalazi u kontroliranoj fazi unutarnje disolucije, a da dva entiteta na okupu drži splet međunarodnih okolnosti. Potpuni izostanak dijaloga između političkih predstavnika Srba i Bošnjaka, dogovora ili spremnosti na kompromis dodatno je proširen i opterećen potpuno opravdanim nezadovoljstvom koje Hrvati osjećaju u Federaciji.

Politika Sarajeva koju najplastičnije interpretira efendija Mustafa Cerić i koji već mjesecima svakodnevno filuje javnost priopćenjima koja počinju Dobricom Ćosićem, a završavaju genocidom, i u kojima kolektivno optužuje Srbe za neke prošle, sadašnje i buduće zločine nad Bošnjacima, najodgovornija je za ukupno stanje u ovdašnjem društvu. U tom rječniku nema čak ni naznake nečemu što bi moglo ličiti na tolerantan jezik. Ni riječi.

Politička histerija koja danima drma Sarajevom povodom promocije filma "U zemlji krvi i meda" poprima fantastične, nebeske razmjere. Neki su kao Mustafa Cerić u njemu vidjeli krunski dokaz o "agresiji i genocidu", nešto najbolje što se Bošnjacima dogodilo od Daytona naovamo, drugi ga uspoređuju s genijalnim filmom oskarovca Stevena Spielberga "Schindlerova lista" bez obzira na to što "lijepa Anđa" tjednima govori kako se radi o igranom, a ne dokumentarnom filmu, da je scenarij fikcija inspirisana ratnim zločinima, silovanjima, koje su srpske vojnici počinili u proteklom ratu.

Da, zločina je bilo, i o tome treba snimati filmove, pisati, upozoravati da se ne ponove, ali, efendija Ceriću, filmovima se ne mogu mijenjati ustav i politička organizacija jedne države, pa bila to i BiH.

No, dobro. Stvarno teško, nepredvidivo pitanje je postavio u suštini bivši Alijin savjetnik i odvjetnik. Može li BiH ovakva kakva je preživjeti još koju godinu ako joj i uz jake američke konzervanse ističe rok trajanja?

Ukoliko se službena bošnjačka politika i dalje bude ignorantski, oholo, drsko, bezobrazno i prijeteći odnosila prema legitimnim predstavnicima Srba i Hrvata, namećući im jedino unitarizam kao političku opciju i svaljujući na njih sav teret ratne prošlosti, teško da ova država ima budućnost. Shvatio je to konačno i Francis Boyle pa će možda shvatiti i oni koji ga plaćaju sve ovo vrijeme.