Crna Gora u subotu, 21. svibnja, obilježava Dan neovisnosti. Prije deset godina, odlukom 55,5 odsto glasova građana Crne Gore, obnovljena je neovisnost. Proteklo desetljeće obilježio je snažan napredak države na putu ka EU i NATO, ali i nepomirljivost strana koje su zastupale različite ideje na referendumu. Ipak, ova država se pobrinula da dobrim rezultatima na međunarodnom planu zasluži epitet „regionalnog lidera“.
Sugovornici Anadolu Agency govore o tome koliko je Crna Gora uspjela izgraditi institucije za prethodnih deset godina, kao i koliko su aktivne podjele iz vremena referenduma.
Prema službenim rezultatima, na referendumu 21. svibnja 2006. godine je glasovalo 419.240 građana ili 86,5 odsto od ukupnog broja birača, a neovisnost je podržao 230.661 građanin ili 55,5 odsto, dok je za ostanak u zajedničkoj državi sa Srbijom bilo 185.002 ili 44,5 posto.
EU i euroatlantske integracije prioritet
Odmah nakon osamostaljenja, vanjskopolitički kurs Crne Gore postale su europske i euroatlantske integracije. Na putu ka pridruživanju Europskoj uniji, Crna Gora je otvorila 22 pregovaračka poglavlja, a nalazi se i na pragu punopravnog članstva u NATO.
Zastupnik Demokratske partije socijalista (DPS) Obrad Stanišić, koja je i prije referenduma, ali i sada stožer vlasti u Crnoj Gori i predvodila pokret za neovisnost, zadovoljan je rezultatima ostvarenim od 2006. godine.
„Državnost Crne Gore ne traje desetljeće, državnost Crne Gore traje cijeli milenij. Ovo je za nas veliki jubilej, jer smo 21. svibnja 2006. godine došli do neovisnosti na najdemokratskiji način na svijetu. Referendumom, bez ijedne prolivene suze, da ne kažem šta drugo. Mi danas živimo u državi koja je za deset godina praktično postala članica NATO saveza, koja je za nepune četiri godine otvorila dvije trećine pregovaračkih poglavlja za članstvo u EU, koja je svojom regionalnom i međunarodnom suradnjom primjer. Iako mala država, Crna Gora je faktor stabilnosti na Zapadnom Balkanu“, smatra Stanišić.
Privatna ili država građana
S druge strane, pristalica nekadašnjeg bloka za zajedničku državu sa Srbijom, a danas predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević, u izjavi za AA ističe da je 2006. godine bio u pravu.
„Jer je nakon deset godina zaokružena i stvorena privatna država Crna Gora. Očekivanja i onih koji su bili za neovisnu Crnu Goru i onih koji su bili za zajedničku državu sa Srbijom su identična. Imamo jedno veliko razočarenje, lutanje, besperspektivnost, koje osjećaju građani bez obzira na nacionalnu i političku opredijeljenost. Dok, s druge strane, dva posto građana okupljenih oko premijera Đukanovića dosanjalo je svoj san i stvorilo privatnu državu“, kaže Knežević.
Poseban pečat crnogorskoj neovisnosti dali su pripadnici manjinskih naroda, koji su skoro stopostotno podržali ideju neovisnosti. Zastupnik Bošnjačke stranke u Skupštini Crne Gore Suljo Mustafić ističe da se popravio položaj manjinskih naroda od 2006. godine. Međutim, napominje da stanje u ekonomiji nije bolje.
„Ovo je jedan povijesni događaj, najveći u novijoj povijesti Crne Gore. Vrlo smo ponosni što su manjinski narodi, Bošnjaci, Albanci, Hrvati i drugi sudjelovali u svemu tome na način što su dali uvjerljivu podršku, skoro stopostotnu. Podsjetit ću da su Rožaje, Ulcinj, Cetinje, Plav i Bar dali veliki doprinos obnovi neovisnosti. Osim Cetinja, u ovim ostalim gradovima uglavnom ili velikom većinom žive pripadnici manjinskih naroda. Za ovih deset godina su napravljeni veliki koraci u integriranju manjinskih naroda u društvene institucije. Urađena su brojna zakonska rješenja koja su unaprijedila položaj manjinskih naroda. Ali, oko implementacije tih rješenja nismo zadovoljni“, kaže Mustafić.
Područja s manjinama najnerazvijenija
On ističe da su područja u kojima žive manjinski narod i danas najnerazvijenija.
„Posebno nas čini nezadovoljnim ukupno ekonomsko stanje u Crnoj Gori. Uglavnom područja u kojima žive manjinski narodi su područja koja su nerazvijena, gdje ima dosta nezaposlenih. Ekonomski napredak ne možemo smatrati dobrim“, kazao je Suljo Mustafić.
Crna Gora je u proteklom desetljeću uložila određene napore i kada se radi o poštovanju standarda o ljudskim pravima najugroženijih grupa u društvu. Održane su četiri Parade ponosa, ali i zabilježeno nekoliko desetina napada na pripadnike i imovinu LGBT populacije. Napravljen je pomak u integriranju Roma, slažu se sugovornici AA.
Aktivist nevladinog sektora Boris Raonić iz Građanske alijanse uvjerenja je da proteklih 10 godna nije iskorišteno na najbolji način.
„Mi smo na referendumu dobili priliku napraviti državu, a nju čine jake institucije. Naše institucije još uvijek ne zavise od zakona, već volje pojedinaca i partije, opterećene su viškovima zaposlenih, financijskom nestabilnošću i partitokracijom. Stoga, naredni period trebamo koristiti za jačanje institucija, i tek će na taj način i oni koji imaju otpor prema državi početi je doživljavati kao svoju. Problem je i što se preveliki broj ljudi nalazi na periferiji društva. Romi i LGBT osobe su diskriminirani, žene su svega jedna sedmina u političkom životu, manjina je tri puta manje u državnoj administraciji nego što bi trebalo i sve to pravi problem na duge staze“, kaže Raonić.
Ni nakon desetljeća neovisnosti, veliki broj građana Crnu Goru ne doživljava kao svoju. Mnogi negoduju ili su nezadovoljni državnim simbolima Crne Gore. Sugovornici AA suglasni su da podjele koje su bile na dva bloka 2006. godine i danas postoje.
Podjele nisu nestale s godinama
„Podijeljenost postoji, ali ne kao što je bila. Nažalost, još u glavama pojedinih ljudi, koji su bili protiv neovisne Crne Gore, postoje neki velikodržavni projekti. Crna Gora je ipak stabilna, multietnička država, međunarodno-priznata i 29. članica NATO saveza, a ubrzo i 29. članica EU“, ocjenjuje Obrad Stanišić iz DPS-a.
Da podjele postoje i danas, vjeruje i Milan Knežević iz DNP-a.
„Mi smatramo da je referendum pokraden, objavili smo bijelu knjigu u kojoj se nalaze sve referendumske krađe i zloupotrebe. Ono što mi daje pravo da ovo tvrdim jesu i izjave premijera Mila Đukanovića, koji je rekao da se Crna Gora u ovom trenutku nalazi između dvije podijeljene obale i da ne postoji most koji bi spojio te dvije obale. Istraživanje koje je radila Demokratska narodna partija prije 20 dana je jasno pokazalo da u ovom trenutku, samo 50,3 posto građana bi ponovo glasovalo neovisnu Crnu Goru. Ja, kao realan političar, prihvaćam političku realnost da je Crna Gora neovisna država i nemam namjeru obnavljati zajedničku državu. Ne stidimo se ideje koju smo tada propagirali. Sve činjenice govore da je naš model bio superioriniji“, kaže Milan Knežević.
Referendumska podjela, samo je jedna u nizu stvari oko kojih je podijeljeno crnogorsko društvo, vjeruje Boris Raonić.
„Crna Gora i dalje pati od svih naših podjela i onih od drugog svjetskog rata i ovih referendumskih, i to spriječava najbolje korištenje resursa, jer u maloj državi je upravo ključ pravilno korištenje resursa. To se oslikava na sve sfere društvenog života i, na žalost, nitko ne radi ništa u cilju njihovog prevazilaženja. Čak i etnička distanca, po istraživanjima javnog mnjena, sve više raste“, smatra Raonić.
( Ovaj tekst napisan je 20.05.2016. godine )
Dnevnik.ba