Nema više čekanja! Nakon što je Milorad Pupovac pošteno priznao kako ne može ispuniti očekivanja Ive Josipovića i sam spasiti najvećega našeg sina od maćehinskog Zagreba, stekli su se svi uvjeti za obnovu Šeste ličke. Spasili su Ličani Maršala u Drvaru, gdje se, inače, neustrašivo krio u pećini, pa im je poslije zahvalio oženivši Ličanku. Drugaricu Jovanku! Prisjelo mu je, doduše, ali ljubav je slijepa. Ne pomaže tu čak i kad si drug posebna kova. Ipak, ova povijesna činjenica govori o osobini, danas tako rijetkoj, toga velikoga čovjeka. O zahvalnosti! I Pupovac, danas-sutra, može očekivati da plodovi njegova rada budu priznati.
Budući, dakle, neprijatelj i danas steže obruč, treba žurno djelovati. I ne treba pritom voditi računa tko je otkud. Nije, dakle, važno to što Pupovac nije Ličanin. Dosta što je Srbin. Uostalom, Ličanin se ne rađa, to se postaje. (A netko će reći i – Srbin). Treba zato utvrditi na koga se može odmah računati; Nema nikakve dvojbe kako će pod Pupovčevo zapovjedništvo staviti Gordan Bičak.
Spasit će Rvacka obraz
Pomalo je, istina, krvoločan, jer čim je predosjetio kako je Brozu odzvonilo, odmah je navijestio kako će padati glave. I - logično - biti krvi do koljena. K‘o ‘45.! E, zato tu i jeste Pupovac! Da ga malo smiri, da ga idejno-politički centrira. Jer, ma koliko bi tandem Bičak&Pupovac to voljeli, nije ‘45. Zakona se - avaj! - mora držati ko pijan plota.
Znači, povući se na rezervni položaj, čekati, pa tek onda – udariti. Otprilke ono što predlaže Nenad Stazić. Tiha voda. Kao u slučaju Trga žrtava fašizma, koji je vraćen bez ijedne kapi krvi. Kad je neprijatelj najmanje očekivao. Najbolja bi bilo - i tako bi domaći izdajnici bili razoružani - da Broz sam skine ploču sa svojim imenom s Kazališnog trga. Međutim, kako je On, čini se, ipak umro, treba dušmanima pustiti da se ižive. I, ponavljam, čekati. Spasit će Rvacka obraz, što bi kazala ona naša unuka. Saša!
No, čekanje ne znači i gubljenje vremena. Moram, teška srca, podsjetiti da su redom, svih ovih olovnih godina, padali brojni gradovi: Titograd, Titova Korenica, Titova Mitrovica, Titovo Velenje, Titovo Užice, Titov Veles, Titov Vrbas i - čak! - Titov Drvar. A koliko je to, zapravo, bila jedna duga mračna noć, svjedoči da su čak i pionir (šta će jadna dječica...) tada pjevali: Što se Juga osipa, mnogi krive Josipa! Mnogi krive Josipa! A u stvari krivi smo svi, voljeli se nikad nismo, kakvo bratstvo i jedinstvo, Gradovi su spaljeni, popaljeno žito, kriv je samo Tito, kriv je samo Tito!
Žao mi (i) Luksa
Prijetila je realna opasnost da se po Titu zove još samo - Saša. I tako bi se zatrla uspomena na ljubičicu plavu. Još kad su krepale one tri pudlice, najbolje Sašine drugarice... Pa kad su Slovenci 2011. zakonom zabranili da se gradski trgovi i ulice zovu po Marijinom sinu... (Malom Joži, da ne bude zabune), kad je Šerbedžija na Brijune doveo svoje pudlice i ostale članove obitelji, pa kad je (još) Milan Bandić prestao nositi bedž s Brozovim likom, pa ga Kolinda - dok je Josipović još praznio ladice - iz Tuđmanovih dvora otjerala kući u Kumrovec...
Priznajem, ne jednom mi je na um palo kako je Šesta lička džaba krečila. A i onaj neustrašivi Luks. Na Sutjesci.
Ali, nije. Budući Bosna izdati ne zna, kontraofenzivu treba započeti otamo gdje je Broz najviše volio ratovati. A gdje je i narodu kao takvom duša rat. Jer, puno je šuma i pećina, ima se čovjek gdje sakriti. Ma koliko hrabar bio, dobro je to znati. Nipošto to ne znači kako se treba kriti. U ovom možda i presudnom trenutku. Uostalom, Bosna je (i) danas slobodna teritorija. Glede Broza! Prava je zato prigoda da se ispravi jedna velika povijesna nepravda. Vidjeli ste koji su sve gradovi imali čast šepiriti se Titovim imenom. A Jajce?! Nitko se nije sjetio.
Nije, međutim, nikad kasno. Neka se Pupovčeva Šesta lička sprema kao da će sutra steći uvjeti da se Broz vrati u nepokoreni grad, ali do tada bi najbolja osveta Bandiću i ostalim kvislinzima bila da se Jajcu da ime koje mu oduvijek pripadalo. Koje mu je, u biti, prirodno. Osobito danas. Titovo Jajce! Tito je to zaslužio. A i Jajce. Jer sve ovo oko Tita nekako visi. Da izvinete!
Dnevnik.ba