Prvi je ovo od nekoliko nastavaka koji nas upoznaju s Juliusom Bentheimom, crtačem scena zločina, studentom i na neki način detektivom. Jedne je naoko mirne berlinske noći ubijena mlada prostitutka Magdalena Kulm koja živi s nasilnim ljubavnikom i svodnikom. Kroz istragu njezina ubojstva (p)osjetit ćemo mračna mjesta i opasne ulice Biesmarckovog Berlina.
Godina je 1865. i Lena je u potrazi za klijentima. Problem joj stvara menstrualno krvarenje, ali iskustvo joj kazuje da to ponekad uopće nije prepreka. Uistinu, stari profesor filozofije i Lenin susjed dolazi sa svežnjem novčanica zahtijevajući seks.
Öhri nas kroz eksplicitne i naturalistički precizne scene snošaja i ubojstva vodi uz prisustvo sveznajućeg pripovjedača tako da do određene mjere razumijemo stanja likova i njihove namjere.
Lena ima i drugi posao, ona radi u klaonici baš kao da je Zolina junakinja. Nekoliko trenutaka dok osjeća oštricu u svom tijelu boravimo u Leninoj glavi kojoj su pred očima slike krvi i izrezanih komada životinjskog mesa. Öhri simbolički provlači i status žene ondašnjeg tradicionalnog društva.
Naime, Lena krvari, i prije nego što je muškarac izbode. Kao žena prokleta je Evinim grijehom i na nju se gleda kao nečistu. Žena lakog morala, pripadnica najnižeg sloja društva, trpi bol i prije napada. Öhri vrstom seksualnog čina naglašava mušku dominaciju. Svi su Öhrijevi živi likovi muškarci, ženski su pak poslužili kao instrument za zaplet uzbudljive krimi priče.
Nemojte očekivati da se s Öhrijevim likovima možete igrati detektiva onako kako vam to omogućuje Agatha Christie. Ne, nas će zanimati nešto sasvim drugo. Čitatelj ne samo da zna tko je ubojica nego će mu se i najsitniji detalj urezati u pamćenje. Istraga zapravo ima cilj da otkrije što je motiv ubojstva i podrazumijeva li pravo uvijek i pravdu. Razmatrajući pitanje zločina i kazne Raskoljnikova se nećete ni sjetiti jer prvooptuženi profesor Goltz ne pokazuje znakove grižnje savjesti, njegov je cilj dokazati nešto drugo. Tu započinje bitka pojedinca sa pruskom pravnom državom. Tko će pobijediti i što će se na kraju dokazati?
Kritičari su Öhrijev roman nazvali povijesnim krimićem – on uistinu provlači povijesne elemente u slučajevima kada želi oslikati autentičnu atmosferu Berlina pod pruskom vladavinom. Na neki način su ovi elementi okvir za priču, ali što je važnije smještaju pojedinca u kontekst vremena. Ipak, roman je više krimić nego povijesni roman.
Za uzbudljivu priču koja prati dva paralelna slučaja ubojstva i jednu romansu Öhriju su bili potrebni dva inspektora, jedan policijski crtač, prostitutka, svodnik, profesor i jedna fina djevojka iz visokog društva. Zbog vrste pripovjedača čitatelj dobiva uistinu objektivan sud onoga što protječe pred njegovim očima, ali on je dovoljno mudar da ostavi mjesta za faktor iznenađenja.
Öhri se otvoreno referira na svoje književne uzore, utemeljitelje gotičkog žanra i detektivske priče – njegovi likovi čitaju Edgara Allana Poea, Victora Hugoa i E.T.A. Hoffmanna.
Za ovaj je roman Armin Öhri osvojio Europsku nagradu za književnost za 2014. godinu. Priča koju nam pripovijeda Öhri uistinu je složena, filmična, vješto i jednostavno ispripovijedana te je vrlo izgledno da ćemo avanture Juliusa Bentheima uskoro pratiti i na filmskom platnu.
Dnevnik.ba