Paljenje lutaka koje neodoljivo podsjećaju na Željka Komšića i haškog suca Carmela Agiusa na karnevalu u Čapljini i drugim hercegovačkim gradovima izazvalo je uobičajene salve osuda iz Sarajeva. Odmah je Hrvatima zalijepljena nova etiketa fašizma, svaki „pošteni“ bošnjački javni djelatnik koji i malo drži do sebe osudio je karnevalska događanja, a prigoda je iskorištena i da se politika Hrvatskog narodnog sabora označi kao fašistička.
I nema tu ništa novo – za agresivne bošnjačke nacionaliste sve što im se ne sviđa kod njihovih neistomišljenika biva proglašeno fašizmom.
No, ipak neke stvari treba jasno staviti u kontekst. Jasno treba reći da se na karnevalima može spaliti apsolutno bilo tko, tu nema svetih krava i svaka zajednica prepoznaje i pali simboličke krivce za sve loše u prethodnoj godini.
Zato je potpuno legitimno da se na bilo kojem karnevalu na svijetu spali lik političara ili suca.
Posebno nema ništa sporno u paljenju lika Željka Komšića, čovjeka koji utjelovljuje hrvatsku političku neravnopravnost u BiH, kao i suca Agiusa koji je, prema mišljenju većine Hrvata, do perverzije izokrenuo karakter rata u BiH.
Isprazno sarajevsko moraliziranje i snebivanje nad navedenim činjenicama ne bi bilo vrijedno spomena da nam ne otkriva koliko su daleko bošnjački nacionalisti spremni ići u osporavanju hrvatskih političkih prava u BiH.
Naime, paljenje Komšića i Agiusa je iskorišteno u sarajevskoj javnosti kako bi se ponovno u reproducirala priča o tomu kako su hrvatski zahtjevi za ustavno-pravnom jednakopravnosti navodno fašističkog karaktera.
Tako su stranke Hrvatskog narodnog sabora označene fašističkima, kao i njihovi glasači, a sve samo da bi se delegitimirao zahtjev da jedan konstitutivni narod drugom ne bira političke predstavnike.
Riječ je o klasičnom polemičkom triku – kad ne možeš osporiti iznesene argumente, onda ocrni osobu koja ih iznosi. Ovdje je to modificirano, te se pokušava ocrniti cijeli jedan narod koji ne želi da mu Bošnjaci otimaju političke pozicije i nameću političke predstavnike.
U nedostatku drugih argumenata, skandaliziraju se bezazlene karnevalske zabave, pa se digla sarajevska kuka i motika da za sve okrivi Čovića i HDZ, s podtekstom da su hrvatski politički zahtjevi nelegitimni.
Dragan Čović i HDZ imaju svojih grijeha, ali karnevalsko paljenje Komšića i Agiusa nije jedan od njih.
Umjesto da izmišljaju afere, sarajevskoj javnosti bi pametnije bilo pokušati razmijeniti argumente s hrvatskom javnosti u BiH o tomu zašto misle da i dalje jedan narod drugome treba birati političke predstavnike ili zašto (ne) treba i teritorijalno reorganizirati BiH.
No, to bi onda značilo da bošnjačka političko-medijska elita odustaje od svojih hegemonističkih pozicija, da odustaju od mita o temeljnom narodu, da prihvaćaju da je BiH država konstitutivnih naroda i da naposljetku odustaju od svoga sna o pretvaranju Federacije BiH u bošnjačku nacionalnu poludržavu.
Dnevnik.ba