Ako je u intervjuu Kolinde Grabar Kitarović sporno detektiranje radikalnog islama u zemljici Bosni, a sudeći po televiziji u vlasništvo jednoga naturaliziranog Bosanca (a, valjda, i Hercegovca...) jeste, onda bi trebalo podsjetiti što su na ovu temu kazali istaknuti bosanskohercegovački intelektulaci - akademici čak.
Piše: Josip Vrička, Dnevnik.ba
Pritom još i - Bošnjaci i to u vrijeme kada aktualna hrvatska predsjednica nije ni slutila da će se popeti gore visoko, na čarobni hrvatski brijeg Pantovčak i kada nije bila osobito zanimljiva časopisima poput Defense News, kojem je, evo, skočila popularnost i u ovoj našoj radikalno sjebanoj dolini suza. I kada - možda?! - još nije bilo kasno...
Prije nešto malo više od pet godina, neposredno nakon napada vehabije Mevlida Jašarevića na Veleposlanstvo SAD u Sarajevu, dio je sarajevskih medija konstatirao kako je riječ o kuliminaciji te vehabijske priče. No, akademik Rešid Hafizović je u Oslobođenju, koje je otpočetka ukazivalo na ovu pojavu, odmah upozorio kako je rano za takvu tvrdnju.
Još jedna naša budala
Taj je profesor Fakulteta islamskih znanosti, tada, usred dakle medijsko-političke (jalove) rasprave je li Jašarević produkt nadolazeće, još nesagledive opasnosti što se nadvila nad BiH, ili, pak, samo još jedna naša (bošnjačka) budala, kazao kako uopće nije siguran da je riječ o kraju priče o vehabizmu. Štoviše, uznemiren „smušenom i uglavnom samo verbalnom reakcijom institucija države i Islamske zajednice na vehabijsko divljanje“, prof. Hafizović je proročki predvidio kako ćemo kulminaciju čekati još dugo.
Blagodareći baš smušenosti Islamske zajednice, u to doba pod ravnanjem kontroverznog reisa Mustafe ef. Cerića, te kronično zbunjenih državnih institucija, upozoravao je, vehabijski ataci će biti još samo gori. Slijedom čega, dakako, treba podsjetiti na Hafizovićev tekst u Oslobođenju iz 2006., pod naslovom „Oni dolaze po našu djecu“.
Pet godina poslije na istim stranicama akademik je konstairao „vehabijski militanti više ne dolaze samo po našu djecu, jer to je faza koju su prevazišli, već sada dolaze po tapiju na ovu zemlju i njene instutucije“, dometnuvši kako više nije siguran hoće li institucije ove zemlje, i državne i religijske, imati prilike da više uopće reagiraju, na bilo koji način, na ono što je im agresivni članovi vehabijske zajednice budu u budućnosti priređivali.
Muslimanija
U tom kontekstu, potkraj studenoga, oglasio se i akademik Esad Duraković, glasoviti, ili - ovisi tko kako gleda - zloglasni osporavatelj nadolazeće arabizacije, koji je, inače, osporavajući bjesomučnu prodaju zemlje Arapima u okolici Sarajeva ljetos stigmatiziran kao antisemit. A, zapravo, profesor Duraković je samo govorio o činjenici da se u Federaciji BiH tisuće hektara zemlje (s pripadajućom šumom i vodom) prodaje Arapima. „Ne znamo tko s njima dolazi, kakvi remetilački faktori dolaze. Javnosti se to prodaje kao da su to investicije. Moja unučad će njima biti hamalai, jer njima prodajemo najvrijednije resurse koje imamo“, upozorava Duraković.
Tvrdeći, usto, kako je cijela ova priča, u biti, priča o internacionalnom projektu da se u FBiH stvori „muslimanija“, a da se muslimani radikaliziraju kako bi se dobio argument da se sankcioniraju. Na kraju, Duraković konstatira da su bosanski muslimani tradicionalno uzorni ljudi, kozmopolite. „Muslimani i vehabije su konfliktne skupine međusobno“, jasan je (i) ovaj profesor Fakulteta islamskih znanosti.
No, sarajevski politolog Tarik Haverić u intervjuu jednom portalu tvrdi kako se ni Duraković nije baš pretrgao protiv, prije svega, uzroka islamizacije Muslimana (veliko M sugerira kako proces traje jako dugo), koji je doveo do posljedica koje mu danas smetaju. „Valjda su vjerovali“, misli Haverić, „da će se bosanski muslimani, primajući arapske, turske ili malezijske pare, otvarajući njihove škole i usvajajući njihove običaje, moći zadržati kontrolu i zaustaviti proces kada im to više ne bude odgovaralo. I tek sada otkrivaju kakvog su konja uzjahali“...
Zatiranje tragova
Zapravo, bosanski muslimani, kako je to, uostalom, poodavno detektirao profesor Hafizović, su nakon čečenskih muslimana druga značajna meta vehabizma u ovom dijelu svijeta.
„Ne tolerirajući njihov tradicionalni, suživotni i autentični islam, protkan najraskošnijim duhovnim tonovima sufizma, produhovljene tefsirske literature i mudroslovne gnostičke, irfanske književnosti, vehabije su stigle u Bosnu i, danas još potpomognute nekolicinom pristalica iz autohtone muslimanske zajednice, sa isključivom nakanom da zatru i najmanji trag bosanskohercegovačkom tradicionalnom islamu, da izbrišu i najsićušniji otisak osmanske kulture prepoznatljive u ovdašnjim raskošnim i prebogatim spomenicima islamske materijalne kulture, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama... Na udaru je sve što temeljito ne sliči njihovoj jednoumnoj, priprostoj, ‘beduinskoj‘ i monotonoj ‘kulturi‘ i ‘tradiciji‘“, upozorava taj sarajevski profesor. Bez, vidimo, naročita uspjeha.
Slijedom čega još jedanput treba podsjetiti na njegovu konstataciju kako su, u biti, ti što su prvo došli po našu djecu, a onda i po Bosnu kao takvu, u svim porama ovoga zlosretnog društva. Aktualni pjesmuljak vlasnika, novinara, urednika, voditelja... rječju kantautora Televizijie Face svjedoči i kako mediji nisu pošteđeni. Hrvatsku su predsjednica, naime, Majke Srebrenice lani u Potočarima dočekali riječima: „Kraljice Balkana i nado Bosne“!
Otprilike godinu i pol poslije, Kolinda Grabar Kitarović je iz srebreničkog zagrljaja, iz naručja najvećih stradalnica prošlog rata iskliznula u erotsku poeziju medijskog veselnika koji nas, relativizirajući golem bh. problem, uvjerava kako ne trebamo vjerovati ni svojim očima, ni bh. akademicim... hrvatskoj predsjednici naročito – već samo njemu. I njegovim pjesmicama.
Prilično radikalno – čini mi se!
( ovaj tekst napisan je 12.12.2016. godine )
Dnevnik.ba