Sud BiH oslobodio je kaznene odgovornosti Nasera Orića, zapovjednika tzv. Armije BiH za ratne zločine protiv ratnih zarobljenih na području Srebrenice i Bratunca 1992. godine.
Oslobađajuća presuda Naseru Oriću ni po čemu nije "spektakularnija" u odnosu na brojne druge presuda Suda BiH zadnjih desetak godina. Pravosudne institucije u BiH svesrdno se trude i konkretizirati Izetbegovićeve tvrdnje o tzv. Armiji BiH kao slavnoj i časnoj vojsci koja nije činila zločine. No, kada i postoje optužnice protiv pripadnika tzv. Armije BiH, pa tako i presude, uglavnom su slične scenariju Orićeve presude.
Slučaj Orić u Republici Srpskoj samo je deklarativno dočekao kao "skandalozan postupak bh. pravosuđa" koje "srpsku nejač ne tretira kao žrtvu", a posebno inspirativan bio je predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić konstatirajući kako "sprska suza nema roditelja". Milorad Dodik, presjednik RS-a pozvao je Srbe da napuste pravosudne institucije u BiH, a ovom je presudom dobio još jedan argument kojeg će službena Banja Luka koristiti kako bi ostvarila politički san o "samostalnosti države Republike Srpske".
U slučaju Orić nema ničega što do sada nismo vidjeli u bosanskohercegovačkim javnostima. Između "srpske suza koja nema roditelja" i Izetbegovićevih tvrdnji kako "Armija BiH nije činila zločine nego ih sprječavala", našao se i hrvatski član Predsjedništva BiH i "predvodnik europskog puta BiH" Dragan Čović kazavši kako će "presuda izazvati negativnu međusobnu retoriku".
Uobičajeno, političko i medijsko Sarajevo, s oduševljenjem je dočekalo oslobađajuću presudu Oriću, a SDA "oštro" osudila izjave elita u RS-u koje "izjednavačaju agresora i žrtvu". Po tko zna koji put napomenuli su to Izetbegovićevi članovi, valjda da se ne bi zaboravilo kako je, još jedno od eksluzivnih prava temeljnog naroda u BiH, i ono na civilne žrtve rata.
Oslobađajuća presuda Orić još jednom je dokazala kako bh. pravosuđe jest pod Izetbegovićevom kontrolom. Za najveća zvjerstva nad Hrvatima i Srbima u BiH rijetki odgovaraju prema zapovjednoj odgovornosti, a i kada se "dovedu pred lice pravde", bivaju oslobođeni svake kaznene odgovornosti ili se u ćelijama "ogriju" tek godinu-dvije.
Pravosudne institucije u BiH, obavještajno-sigurnosni sektor, djeluju poput komiteta za pravdu, SIZ-ova za historiju. Iz njihovi su kabineta časni Izetbegovićevi profesionalci, poput Meddžide Kreso, presudama ispisali povijest, karakter i sam tijek ratnih događanja u BiH. U svemu tom, pomogli su im i vrli istražitelji i tužitelji Tužiteljstva BiH, koji ni nakon 20 godina, za brojne zločine nad Hrvatima i Srbima, nisu podizali optužnice, a i kada bi im se pokoja "omaknula", sve bi propadalo zbog "nedostatka dokaza".
U još jednoj "historijskoj" polemici o ratu u BiH između službene Banje Luke i Izetbegovićevog Sarajeva, svoj obol dao je i dežurni zabavljač u Vijeću ministara BiH, Dragan Mektić, koji je i ubijene Srbe iskoristio kako bi se osobno obračunao s glavnom tužiteljicom Tužiteljstva BiH, Gordanom Tadić.
Izetbegovićevo cvijeće iz Karadžićeve bašte, aktualni ministar i nekadašnji miliconer, nadahnuto je konstatirao kako "ovo ne vodi nigdje jer Srbi gube u svim postupcima".
Pravosudni crikus u državi-cirkusu ide dalje!
Dnevnik.ba