Nije lako s tim Hrvatima; Taman admiral Lošo najavi da će Hrvatska vojska, čim Slovenci proslave titulu europskih prvaka u onom športu što se igra u potkošulji, ušetati u Ljubljanu, kad poglavnik Ante osvanu na Dobrinji. Ne, doduše, osobno, ali zato na plakatima. Eno, po sarajevskom predgrađu Ante (prezime mu znate!) u neprirodnoj veličini ispruženom desnicom mjeri je li - i naročito koliko je u visinu - u okolici Sarajeva rodio kukuruz. Slijedom čega treba, ali ne zadugo, očekivati remake starog šlagera Potraži me u predgrađu.
Poglavnik na C5
I koliko god mi je žao što je Lošo prerano otkrio, u biti, jako dobar plan realizacijom kojega bi Alpski Hrvati bili pripojeni matici zemlji, pa više neće savjetovati Kolindu Grabar Kitarović, toliko mi je istovremeno drago što su Dobrinjci pokazali kako ih ništa ne može iznenaditi. Osobito oni iz kvarta C5; Čim su ugledali poglavnika odmah su za skidanje plakata bili spremni.
Nisu čak imali kad čekati ni policiju. Svaka čast. Ipak, na koncu, kada su poskidali dr. Antu, došla je i policija. Koliko čujem, istraga je u tijeku. A je li za poglavnikom, ili, pak, kakvim doglavnikom, raspisana tjeralica, nisu mi, zbog interesa istrage, htjeli povjeriti. No, neka pravna država radi svoj posao.
Ne znam, dakako, u kojem će smjeru ići istraga, ali mislim da u ovoj cijeloj dramatičnoj dobrinjskoj priči ni Pošta nije nevina. Na plakatima što ih je resio Pavelićev kronično smrknuti lik, otiskan je, naime, sažetak čestitke iz 1968. u povodu godišnjice osnivanja NDH, a koju potpisuje Vjekoslav Luburić. Zašto čestitka toliko kasni?! Ej, kad je bio 10. travnja ‘68.?! Bilo je, istina, sličnih slučajeva, ali baš da ovoliko pošta kasni... Ne želim policiji, neka svatko radi svoj posao, ništa sugerirati, ali tu mi nešto opasno smrdi.
Bilo kako bilo, ustaše su, eto, čini se (opet) u modi; U Hrvatskoj je u pripremi snimanje filma s povijesnom tematikom. A povijest u Hrvata bez ustaša je isto kao i bez točke. Tražeći one što bi rado - nikad nije kasno! - uskočili u ustašku odoru, agencija Selena Pro je na svojoj Facebook stranici raspisala natječaj. Traže muškarce i žene od 17 do 77 godina. Obični statisti (dakle obične ustaše) za cjelodnevno snimanje bit će plaćeni 150 kuna, a oni sa zadatkom (primjerice doglavnici, jer poglavnik nije u scenariju) od 250 do 500 kuna.
Drma (mi) se na šubari cveće
Eto prilike da se vidi tko je (pravi) ustaša! Jer, jednom mi je prigodom Veljko Bulajić u Zagrebu usred ovoga – sad zasad! – posljednjega rata pričao što mu se dogodilo kad je snimao onaj čuveni partizanski western Bitka na Neretvi. Znate ono kad je trostruki narodni heroj srušio most i izradio Nijemce. (Kasnije, mnogo kasnije na njega će se ugledati general Praljak i postati (prvostupanjski) ratni zločinac, a onaj što je srušio jablanički most ući će u narodno pjesmu).
Dakle, kao što sad rečenoj agenciji trebaju ustaše, tako su i nesuđenom našem oskarovcu trebali četnici. Bulajićevi asistenti su brzo, a i lako, po okolnim selima nafatali Srba i postrojili ih pred redatelja. Nakon uvodnih riječi i objašnjenja što se od njih očekuje, ne mogavši isčekati kad će (više) početi snimanje, pitali su nestrpljivi domoroci trebaju li donijeti uniforme od kuće. Bulajić im je kazao ne trebaju, te im obećao i honorar.
„Ma, ne trebaju pare, druže Veljko, samo da se mi ispjevamo“, iskreno će „četnici“.
E, da sad vidim „ustaše“! I u ovom filmu što će se tek snimati predviđeno je pjevanje. Uz opasku, odoru ne treba nositi od kuće.
Dnevnik.ba