Čekao sam ponedjeljak, kada u nas u Bosni inače tradicionalno (za)počinje pravna država, da vidim hoće li Andreju Plenkoviću prisjesti ćevapi i rahatlokum koji je, prije leta u Zagreb, uslast, tvrde očevici, pojeo na Baščaršiji. Naime, kada je prošle godine potkraj listopada pohodio povremeno prijateljsku Bosnu i Hercegovinu, hrvatski je premijer također uživao - skoro kao nekada glasoviti ćevapdžija Stjepan Mesić - u sarajevskim specijalitetima.
Nije mu, doduše, kao Stipi pjevala Hanka i, zbog zbilja objektivnih okolnosti, Kemo... Jer, jedan je, ipak, Stipe! Ali, dok prvom hrvatskom ministru supruga još nije raspakirala kufere, stigla (ga) je vijest kako je SIPA poharala Orašje.
Izetbegovićeva (samo)replika
Uhićeno je 10 piripadnika HVO optuženih za zločine nad Srbima, što je izazvalo konsternaciju u Zagrebu i u (zapadnom) Mostar, zadovoljstvo u Banjoj Luci, te začuđenost Bakira Izetbegovića zbog hrvatskih reakcija. Bakir, kao što je znano, najviše voli da pravosuđe radi svoj posao, a politika svoj. Ako će i po čemu ostati upamćen, kada mu, ako dragi Bog da, u jesen iduće godine istekne posljednji mandat, onda je to što je za njega neovisno sudstvo - svetinja! Istina, kad se malo pribrao i bolje razmislio, bošnjački je član kolektivnog bh. rukovodstva, replicirao sam sebi i kazao kako je desant na Orašje bio nespretan i nesretan.
No, bilo pa pošlo... I ako kao gotovu stvar uzmemo trenutačnu situaciju, da, dakle, nitko od Hrvata nije zaplatio poslije (ove) posjete visokoga gosta, zapravo čitavoga mu kabineta Sarajevu, ne treba smetnuti činjenicu kako se bošnjačka strana, zapravo tzv. multi-kulti Demokratska fronta, ovoga puta odlučila na rat sa Zagrebom, još dok su se visoki gosti spremali da s „Franje Tuđmana“ polete u sarajevsku neizvjesnost. Tako je Komšićeva Hanka (Vejzović) partizanka tražila da se Hrvatskoj pošalje nota o obustavi svih radova na izgradnji Pelješkoga mosta dok se ne postigne obostrana suglasnost. Što je Fronta tražila, to je i dobila; zastupnici Zastupničkog doma državnoga Parlamenta su zadužili Vijeće ministara BiH da do sljedeće sjednice izvidi što to Hrvatska muti u blizini Neuma.
Vidjela Hanka kako potkivaju Slovenci, pa i ona...
Očigledno, Pelješki je most, za gradnju kojega je Europska unija već odobrila 357 milijuna eura, iznenadio BiH. Zapravo onaj dio pod kontrolom bošnjačkih, ili, kako je to popularno kazati, probosanskih stranaka. A koliko dugo ova priča traje, najbolje govori to što je još u listopadu 2007. Ivo Sanader pompozno – kako je to samo on znao! – položio kamen temeljac u Brijestu; U međuvremenu je taj markantni hrvatski ex-premijer bio iza rešetaka, pa pušten na slobudu, pa, evo, i potkraj prošloga tjedna promovirao knjigu o detuđmanizaciji...
Da ne spominjem kako je i nasljednica Doktora Ive, Jadranka Kosor, dok joj je predšasnik bio pod ključem, i osobno, da utvrdi temelje, otvorila radove. Čudi me samo što čeka Plenković?!
A, možda mu je i pametno da se još malo strpi. Jer, evo, Komšić i jataci su tek sad odlučili otvoriti tu frontu. Čini mi se, zapravo, kako Hanka-partizanka kani krenuti predsjednikovim stopama, te i ona, na hrvatskoj nejači, zaraditi zlatnog ljiljana. Ili to, ili je ta Komšićeva bojovnica vidjela kako Slovenci potkivaju (Hrvate) u Savudrijskoj vali, pa i ona digla glas. Da ne kažem nogu.
Nije se, međutim, hrvatski premijer dao zbuniti. Pokazao je formu na razini one kao kada je ustoličen; BiH je simbolički izabrao kao prvu ino destinaciju. I to nije propustio istaknuti. Hrvatska predsjednica se, pak, odlučila za drugu vrstu simbolike, još, kazali bismo, plastičniju. U Sarajevo je doputovala automobilom, naglašavajući i tako kako su dvije zemlje vrlo blizu. Vrlo brzo je - u Srebrenici - promovirana u kraljicu Balkana, da bi, evo, danas u Sarajevu bila gotovo persona non grata. Prisjela joj, eto, simbolika. I procjena bliskosti.
Valjda će Plenković biti bolje sreće, jer je gotovo egzaltirano, i to prije i ćevapa i rahatlokuma, obznanio da Hrvatska nema važnijeg susjeda od BiH. Na što je, nemajući kud, Denis Zvizdić uzvratio kako je Hrvatska dokazani prijatelj našoj zemlji.
Više pažnje raznim pitanjima
U takvom ozračju je onda bilo lako za 180 minuta koliko je trajala zajednička, neki kažu i povijesna, sjednica dvije vlade, odnosno - budimo (radi Srba) politički korekti - Vlade Hrvatske i Vijeća ministara BiH - prijeći 50 točaka dnevnog reda. Brzina je, kao što vidite, strelovita. Našim i gostujućim ministrima je po točki trebalo nešto više od tri minute. Potpisani su usto i brojni ugovori i sporazumi.
A široke narodne mase naročito je obradovala vijest kako će građani iz Fedracije moći kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Ih, kad to sad navali... Ko Arapi na Federaciju!
Dnevnik.ba