Eh, što ti je demokracija! Prije, davno prije nego li ćemo početi bratstvo-jedinstvo raspirivati drugim, nešto drastičnijim sredstvima od onih kojima nas je navodno učio najveći sin svih naših naroda i narodnosti, jedan bi moj susjed s (nekad) hrvatskog Stupa, čim je najavljeno da će Broz u Sarajevo, sam uzimao dekicu pod rukicu i pravac - zatvor. Koji se onda zvao - Centralni. Nadimak mu je, da izvinete, bio ustaša, pa se, eto, dragovoljno predavao snagama reda uoči svakoga dolaska ljubičice bijele.
A danas je, evo, demokracija, pa Abu Hamza nije morao iza rešetaka, ali zato nije smio iz kuće. Jer, dolazio nam je Vučić, a kako je taj srbijanski premijer prošli put kad je bio u Bosni ostao bez naočala na pomalo drastičan način, Imad al-Husin našao se iznenada u prigodi još malo više zbliži se s ženom. Ili s ženama, svejedno. Što može značajno utjecati na natalitet u Bošnjaka, pa makar i naturaliziranih.
Sklanjajte djecu, eto Vučića!
Što ćeš, naime, s ženom (ili više njih!) raditi dva dana dok Vučić raspiruje balkanski dijalog po šeher Sarajevu? U kućnom pritvoru! I da je samo to jedini domet Vučićeva posjeta, može se kazati kako je velika stvar što nam je došao. (Ne Abu Hamza, da ne bude zabune, nego Aleksandar Veličanstveni!) Mada, ipak treba pričekati devet mjeseci.
Ne treba, međutim, ništa čekati pa kazati kako je budući predsjednik Srbije opet napravio spektakl od dolaska u neku državu regiona. Radni naslov projekta Idem, naočale ne žalim, piarosvki je podržao bivši Slobiin glasnogovornik i aktualni šef Vučićeve diplomacije, Ivica Dačić, upozorivši kako su bezbedonosni izazovi danas isti kao i kada se premijer zaputio u Srebrenicu – na, inače, opće zgražanje. Pa je zato i završilo kako je završilo.
No, i prije toga, najavljujući svoj nastup na vrućem sarajevskom terenu, Vučić je svekoliko srpstvo izvijestio da put putuje, iako „neke sam čudne stvari dobio“. Usto, kazao je kako se lomio, razgovaro s Nikolićem i ostalim, misleći da nema nikakva smisla ići – i onda, ipak, prelomio. Idem - ne mogu oni meni razbiti toliko naočala koliko ja mogu novih kupiti!
I onda smo se uživo uvjerili u to koliki su doista bezbedonosni izazovi; U Sarajevu je u srijedu i četvrtak za vrijeme summita premijera zemalja zapadnog Balkana bilo više snajperista negoli iznad glavnog grada kada je ono Vučić devedesetih s Židovskog groblja (a i šire) davao značajan doprinos da svaki izlazak na ulicu bude sigurnosni izazov.
I tada s mlađahni Aca o tomu konzultirao s Nikolićem, u to doba već afirmiranim četničkim vojvodom. A, jasno, i s vojvodmo Vojom koji je, ne može se to zaboraviti, izmislio i aktualnog premijera i predsjednika proeuropske Srbije.
U Angelinu zagrljaju
Snajperisti, međutim, nisu - iz objektivnih razloga - mogli pokriti unutrašnjost sarajevskog restorana „Libertasa“ gdje je visoki gost došao ravno s roditeljskog sastanka kod mutti Angele. Žrtva te nesretne okolnosti bio je kosovski premijer Isa Mustafa, na kojega je srbijanski kolega osuo verbalnu vatru zbog „otimanja srpske imovine na Kosovu“. A već ujutro, zamolio je Angelin mali Denisa Zvizdića i Johannesa Hahna da Mustafu ne predstavljaju kao premijera države Kosova, jer bi u protivnom i on mogao „nekoga zvati zemljom“.
Osobito je u tom delikatnom trenutku gledao Zvizdića, pa nije bilo teško detektirati kako Vučić misli na zmeljicu – Srpsku, na čijoj će se teritoriji ukazati samo nekoliko sati kasnije.
Zanimljivo, uoči Vučićeve sarajevskog igrokaza, njegov je protukandidat na predsjedničkim izborima Vuk Jeremić na predizbornom skupu u Prijepolju kazao kako se vanjska politika Srbije danas svodi na sramnu trgovinu u kojoj „naši vlastodršci od Zapada dobivaju podršku za sprovođenje represije nad sopstvenim narodom, a zauzvrat daju nacionalne, državne i ekonomske resurse, prije svega na Kosovu“. Jeremić je još, ‘ajde da ga malo prepričam, dometnuo kako se premijer grlio s Merkelovom, pa kad je već tako intiman mogao joj je spomenuti i aktulani slučaj „otimačina“.
Ali – nije, već je neustrašivo, između dva zalogaja, napao Mustafu. Zato Vučić i jeste šampion mimikrije i patetike. Podjednako!
Bliski istok
Zapravo, sarajevski će summit ostati upamćen samo po incidentima nevoljkog beogradskog gosta i, u biti, po tomu što je jedva čekao da se sve to završi te da pohrli u zagrljaj bratu Mići u slobodarsku Lukavicu, tj. istočno Sarajevo. Tek tu, na tom, dakle, bliskom istoku, Vučić se osjećao kao svoj na svome. Dodik ga je, dakako, pohvalio što je Šiptaru u brk skresao ono što mu ide, ali ga je malo i naružio što nije protestirao i zbog jednog drugog skandala.
Jer, misli eresovski vožd, koliko god Kosovo nije država, nije ni Zvizdić premijer. Nije se, znači, u Sarajevu održao nikakav summit premijera država zapadnog Balkana. Pa, gdje sam je onda, osim u Bonnu, bio, zapitao je svoga istočnosarajevskog domaćina zbunjeni gost?!
U Lukavici, odgovorio je Dodik, uvijek spreman i za teška pitanja!
Dnevnik.ba