Prije gotovo osam godina, usred predizborne kampanje Bakir Izetbegović i Željko Komšić žestoko su se posvađali u - u međuvremenu, Bogu hvala(!), ukinutoj emisiji - 60 minuta. Budući je, naime, Izetbegović II. tvrdio kako bez Njega i SDA ne bi bilo ni Bosne do monolitnosti nedjeljive, zlatni ga je ljiljan cinično zapitao: „Jeste li vi uopće vidjeli ijednog protivničkog vojnika u ratu“?! Vidjevši kako će sukob eskalirati, voditelj i imenjak Alijina jedinca, žurno je javio režiji: „Puštaj reklame“!
Jasno, za zemljicu je Bosnu osam godina vječnost. Svašta se izdogađalo od onih tamo izbora, do, evo, ovih što su pred nama; Bakiru je - i na tomu Bogu i Ustavu hvala! - istekao rok u Alijinij mitskoj fotelji, Željko je već očistio prašinu s Titine slike i rad je opet najvećag sina (ne, dakako, Alijinog, već sina svih naših naroda i narodnosti) objesiti u ured hrvatskoga člana, a Bakir II., koji je i sam svojevremeno htio biti Bakir umjesto Bakir II., misli(?!) kako je došlo vrijeme da Bosna napaćena da prigodu i Bošnjaku iz dijaspore. I o tomu piše svakog radnog dana u jednom partijskom listu. Nezavisno, slobodnomisleći – takoreći.
Dronovi rano lete?!
A kad kažem „svašta“, tu prije svega mislim na činjenicu da je bjelodano kako je Komšić oprostio Izetbegoviću mlađem što je ratovao po bijelome svijetu i trezoru Središnje banke BiH, dok se krvca lila za Nedjeljivu. Nakon što je, naime, aktualni bošnjački Član u Vitezu obznanio kako će se praviti pokretna (eh, kakva li je nepokretna... za vojnog muzeja, valjda) haubica, da je puška već u šoški te kako će uskoro nebom šarati i dronovi. A sve to e ne bi li se što zaradilo... Ali, kazao je, i za ne daj Bože.
Iako ateist, zlatni je Željko bio jedini Hrvat u BiH (a i šire) koji je pokazao veliko razumijevanje za ovu Bakirovu preventivu. Glede Srba, zna se! Tamošnji predsjednik, ratnog imena Kratki Ronhill, kaže kako Izetbegoviću ne može pomoći 16 fabrika. I kao rijetko kad, s eresovskim je voždom suglasno svekoliko srpstvo. E, nitko ne može što El Bake može. Mada, ponajviše je u sevdah pao član Miletovog užeg rukovodstva Saša Košarac, koji je kazao kako je cijeli Balkan uznemiren Izetbegovićevim zveckanjem oružjem. Biva, prodaja konzervi i brašna je u velikom porastu. Doduše, viteški slučaj „Ne daj Bože“ internacionalizirao je i esdeaov parlamentarac Amir Fazlić, kazavši kako, dok Zagreb i Beograd kupuju vojne zrakoplove i tenkove, mora BiH makar dronove. Skromno, bošnjački.
Bjež‘, šejtane!
Ne mogu ovdje, u ovom velikom trenutku, ne sjetiti se ex-reisa Mustafe Cerića. On je još u ranu jesen prošle godine, vidjevši kako mnogi ne razumiju tko je (nama) Bakir, poručio kako muslimani moraju otjerati šejtana iz sebe i od sebe. Ali, ne simbolično, kazao je uznemiren „novim pokušajem čerupanja BiH koje stiže iz Srbije i Hrvatske. Koliko je od tada porasla proizvodjna nepokretnih haubica – ne znam. Ali, da će se u Vitezu uskoro proizvoditi i pokretne haubice, sumnje nema nikakve!
Uz to, Cerić je tada, dok još nismo slutili da će Izetbegović održati povijesni govor u Vitezu, naglasio kako dušmani moraju znati da Bakir nije sam. Doduše, dijelom je mislio i na domaće izdajnike. No u kontekstu slučaja „Ne daj Bože“, to nije važno. Istina, najopasniji su meci iz vlastitih redova. Ali, nećeš - ne daj Bože! - haubicama po svojima. Po, primjerice, tornjevima?! Gluho bilo!
Bilo kako bilo, nakon što je Udruženje boraca Armije BiH obznanilo kako je odlučno ići Predsjednikovim putom a po viteškim napucima, stekli su se svi uvjeti da se održi miting potpore Bakirovu zveckanju. Više se mjesta nameće kao dobro rješenja se ovaj povijesni skup. Ipak, plato ispred Središnje banke (i pripadajućeg trezora) uvjerljivi je favorit. Izetbegović se tu nekako najbolje osjeća. Uspomene su čudo!
Bujurm, dakle! Svi ste dobrodošli.
Dnevnik.ba