Zapravo je dobro to što je tzv. magla omela Federicu Mogherini da uoči petka sleti u Sarajevo. Bolje je, naime, što je prvo aterirala u Skopje. Jer, nakon Makedonije, ni Bosna i Hercegovina ne izgleda tako loše. Mada, službeno tumačenje kako se šefica europske diplomacije nije mogla probiti do našega troglavog Predsjedništva jer se na Butmiru nije vidio prst pred okom, neodoljivo podsjeća na jedan predratni novinski naslov: Vježba Civilne zaštite Ništa nas ne smije iznenaditi odgođena zbog kiše.
Trenutačno, dok, dakle, u petak nastaju ovi redovi u glavnom gradu k‘o na Hvaru, pa bi se visoka predstavnica mogla ipak i uživo informirati što su u svojim pismima svaki od naših predsjednika ponaosob otpisali Haagu.
Nešto neviđeno
Srećom, magla nije omela pismo Mogherinijeve koje su neki bh dnevnici objavili i kao komentar. Ta je, u biti, poslanica intonirana tako da moramo (konačno!) shvatiti ne ne smijemo (više!) vjerovati svojim očima, nego Bruxellesu.
Zato, ako Federica kaže da je magla, onda je magla. Valjda ona zna. A ako kaže da nam je bolje nego ikad, onda skačite od sreće. No, da vidimo što je naša, zasad nesuđena, visoka gošća napisala prije no li će se zaputiti na balkansku turneju.
„Dva desetljeća nakon posljednjih ratova, ova je regija više stabilna i demokratska nego ikad prije.“
Jasno, već je u Skoplju mogla vidjeti kako se na ovim prostorima, baš kao i ranih devedesetih, raspiruje bratstvo-jedinstvo, te kako se tamošnji predsjednik – po, valjda, uzoru na bh kolege – ne drži Ustava kao pijan plota. A u oči MM (magle Mogherinijeve) u sarajevskoj je Vijećnici upriličena svečana akademija u povodu Dana neovisnosti. Govorili su ini, ali nitko kao ratni, a i hrvatski član bh. kolektivnog rukovodstva Ivo Komšić, kojega je Izetbegović I. kooptirao po nekadšnjem YU-ključu. Istina, Alijin je ključ bio ponešto zelenkast, ali to je sad već stara priča. Ali, zato je Komšićeva priča aktualna, nova... praznična takoreći.
Kiseljak, Kiseljak, svaki momak veseljak
Kaže, naime, taj dojučerašnji sarajevski gradonačelnik kako moramo biti spremni na sve. „Ako je sila u pitanju“, veli borbeno, onako baš kiseljački, “onda odgovoriti silom, ako je politika, onda politički“! Nije Komšić – ne može ni on sve, kazao još i: Ako je Haag u pitanju, onda udariti pismima. Iz tri pravca. Pa da vidimo...
Mada, nije mi jasno koga je Komšić I. postrojavao u Vijećnici? Svojevremeno je Komšić II., Željko, naime, Miloradu Dodiku, kad je laktaški lola prvi put zaprijetio good bay-referendumom, poručio da ima dovoljno patriota (ne - op. J.V. - raketa, nego domoljuba) koji to neće dozvoliti. No Željko je, osim što je raja, još i zlatni ljilan, pa je bjelodano gdje mu je baza. Ali, Ivo?!
I dok sam o tomu razbijao glavu, na pamet mi - ne treba, zbilja, puno misliti ! - padne Slobodan Milošević. I, dakako, Gazimestan. „Opet smo“, Slobo će pred dva milijuna poklonika na Kosovu slavnom, “pred i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene!“
Međutim, kad sam se počeo prisjećati svih tih velikih ljudi; oba, dakle, Komšića i, evo, pokojnoga srbijanskog vožda, nisam nikako mogao a ne sjetiti se Broza. Trostruki je narodni heroj, što mu, je li, u ovom kontekstu daje osobiti mandat, davno, još dok smo čuvali i bratstvo i jedinstvo k‘o zjenicu oka svoga, bio jasan: „Živimo kao da će sto godina biti mir, a spremajmo se kao da će sutra izbiti rat.“
Malo mi je, znate, maglovito
I, naravno, drug je Tito, osim što bio heroj, bio i maršal i vrhovni komandant, te smo svi znali na koga može računati – sutra. Ali, ne mogu se nikako načuditi, Komšić II.?!
Kad, primjerice, onaj genaral, kojega je Haag čini mi se malo zaboravio, kaže kako svaki Bošnjak prije nego li izvadi osobnu kartu mora kupiti alfa odoru, čizme i vreću za spavanje... tu nema priče. A ovo s Komšićem mi je nekako baš maglovitio. Ipak, dobro nam došla - kad god došla! - gospođo Mogherini!
Stvarno nam nikad nije bilo bolje. Možda samo u proljeće ‘92.
Dnevnik.ba