Kako bi netko obnašao najvišu državnu funkciju trebao bi, prije svega, razumjeti što je njezina bit; Željko Komšić, ma koliko bio zlatan (ljiljan) to nije razumio, iako je u Titovoj ulici, kao hrvatski član troglavog bh užeg rukovodstva, sjedio dva mandata. A, spreman je, vidjeli smo ovih dana, unatoč svemu, vratiti se na mjesto zločina. I nije - možda?! - u slučaju Komšić problem samo to njegovo nerazumijevanje, nego vjerojatno još i više u to što ne sluša one koji to doista razumiju. I javno mu nude tumačenje. Godinama!
Što nas, evo, vraća u ranu jesen 2006. kada su Zlatko Lagumdžija&Partija prvi put realizirali projekt (nekakav) „Hrvat iz raje“. Drug je Željko, naime, tada priznao da je nekakav Hrvat, a njegovi su se bošnjački glasači vodili vlastitim atestom da je (još) i raja. Ne, dakle, papak. Važno je to u Sarajevu još od stoljeća sedmog.
Do posljednjeg - centimetra
Čim se to, a ne politički program, iskustvo, obrazovanje i pamet nametnulo kao kriterij za instaliranje u državni vrh, bilo je jasno kako Lagumdžijina (hrvatskog) kandidata čeka svijetla politička budućnost. Čime se vraćamo na početak priče, na Komšićevoi nerazumijevanje. O čemu je, tek što je Profesor (svoje) kukvičje jaje prvi put podmetnuo u kolektivno državno rukovodstvo, pisao Ivan Lovrenović, primjerice. Podsjećam na to jer lider DF-a je i tada kako debitant u Predsjedništvu, baš kao i, evo, sada kao potencijalni recidivist, uz Lagumdžijinu tercu, tupio kako će predstavljati sve građane Bosne i Hercegovine.
„To je vrlo pohvalno“, pisao je Lovrenović još na početku ove esdepeovskoge tzv. građanske prevare, “ali je u svojevrsnoj opreci s funkcijom za koju se kandidirai i na koju je izabran. Ona mu, naime, baš nalaže da predstavlja narod, hrvatski.“
Uz to, Komšić je, vireći iz partijskog šinjela druga Predsjednika, ispalio i još kako je rješenje nacionalnog pitanja u BiH zapravo rješenje ZAVNOBiH-a. To je, veli, prirodno i normalno za BiH... „To znači da smo jednaki na svakom centimetru ove teritorije bez obzira tko smo, što smo i koliko nas je“, tvrdi taj zakašnjeli vijećnik ZAVNOBiH-a. A, evo, kako mu uzvraća nekadašnji gimnazijski profesor iz povijesnoga Mrkonjić Grada, gdje su 25. studenog ‘43. udareni temelji (vazda!) napaćene Bosne i Hercegovine: „Odluke i dokumenti ZAVNOBiH-a 1943. i 1945. imaju nesumnjivu historijsku vrijednost za utemeljenje modernoga ‘državnog‘ statusa BiH kao federalne jedinice u Jugoslaviji, koji je ustavnim amandmanima iz 1974, još osvježen i ojačan. No, u današnjoj muci traženja političkog rješenja za BiH on ne može biti od velike pomoći. U historijsko-političkom kontekstu u kojem se događaju ZAVNOBiH (skupa s ostalim zemaljskim antifašističkim vijećima po tadašnjoj Jugoslaviji) i AVNOJ, radilo se, između ostalog, i o svojevrsnom lukavstvu revolucionrano-političkog uma.
Broz na ulju
Kontekst je to, u kojem se buduća komunistička vlast u borbi za legitimitet mora pred tadašnjom međunarodnom zajednicom predstaviti kao pluralistička i demokratska, a prikrivati svoj ideološki karakter i naum. To se poslije 1945. vrlo brzo i pokazalo, kada su, za račun posvemašnog progona svega građanskog (ne, op. J.V., u današnjem smislu), ukidanja političkog pluralizma, te surove centralizacije i unitarizacije, koja je baš Bosni i Hercegovini dosudila, osobito u prva dva desetljeća, položaj prave unutarnje kolonije, sva ta svijetla obećanja bila zadugo zaboravljena kao da nikad nisu ni izgovorena“, podsjeća Lovrenović, uz tvrdnju kako je rješenje nacionalnog pitanja po ZAVNOBiH-u bilo moguće samo u okviru cjelokupnog državno-političkog sistema kojemu ideja i ideologija ZAVNOBiH-a pripada i bez kojega nije moguća.
To praktički znači, tumači Lovrenović Komšiću ali i svim inim komšićima, da bi ZAVNOBiH kao rješenje bio ostvariv, morali bismo i dalje biti u Jugoslaviji, pod vodstvom Komunističke partije, ne u višestranačkoj demokraciji... A to što je Komšić u svom predsjedničkom uredu držao Broza na ulju (i na zidu) govorio kako je, iako relativno mlad, ostao zarobljen u vremenu koje je definitivno prohujalo s trostrukim narodnim herojem.
Ukoliko - a sve upućuje na to - dvostruki (hrvatski) član bh Predsjedništva misli kako je BiH, sad kad je stara Yuga propala, taj novi okvir, priziva, u biti, Franju Tuđmana. Prvi je hrvatski predsjedni, naime, vjerovao da ako nije opstala SFRJ, kako (onda) može Jugoslavija u malom, Bosna i Hercegovina, dakle. Obje su, naime, identično utemeljene. Jasno je, eto, kud vodi prizivanje ZAVNOBiH-a. Zna li onda Komšić što radi?! Razumije li kako nastojanje političkog Sarajeva da bude (Hrvatima) novi Beograd navješćuje kraj bh priče.
Đe ti je baza?!
Vratimo se opet Komšićevu političkom ocu, Lagumdžiji; Samokandidiranje njegova nekadašnjeg pulena s pretenzijom da bude zajednički kandidat ljevice, bivši je lider SDP-a krstio kukavičjim jajetom. Optuživši pritom i stranku koju je nekada vodio čvrstom (svojom) desnicom kako samo trčkara za liderom Fronte i pazi da ga ne naljuti. Nije, pak, lako Lagumdžiji oponirati glede njegove druge opaske u svezi esdepeovskoga titranja Komišićevih jaja. Mada, neobjašnjivo je otkud tolika servilnost prema lideru jedne više-manje marginalne strane. Govori li to, zapravo, o slabosti SDP-a? I je li to Profesor Komšiću prigovora, a SDP kara?!
Istovremeno, Lagumdžijina ideje da se održe „izbori prije izbora“ kako bi se građanske (hmm… hmm...) stranke odlučile za zajedničkog kandidata, te da se Komšiću upiti poziv da osobno podrži kandidata SDP-a kao što je SDP dva puta njega podržao, potpuno je nerealna. Zapravo, očekivati od čovjeka koji je još 2006. pristao biti Lagumdžijino kukavičje, da nekažem lijevo, jaje, vrlo je naivno. Pozicija kukavičjeg jajeta, prirodna je Komšićeva pozicija.
Taj si je, naime, nekakvi Hrvat umislio da ima misiju zaustaviti „Dragana Čovića, HDZ i HNS u svemu što rade i što vodi konačnoj podjeli zemlje“. Sudeći, međutim, po otvorenom pismu Denisa Bećirevića, kojega, inače, Lagumdžija vidi kao toga zajedničkog kandidata ljevice, Komšić neće moći računati na potporu lijevog bloka. Pa je pitanje: Željko, đe ti je baza(?!), legitimno. Ipak, opasnost da se iz kukavičjeg jajeta po treći put ispili tzv. hrvatski član Predsjedništva BiH i dalje prijeti. Bošnjačko izborno tijelo je golemo, a bošnjačke stranke - na koncu - ne gledaju tko je lijevo a tko desno kad treba ignorirati temeljna prava Hrvata.
Dnevnik.ba