Radnja se Hemonovog romana vrti oko Joshue Levina (anti)junaka čijim se imenom povlači prva biblijska paralela (Ješua – heb. Isus, Levi – prezime apostola Mateja, carinika i grešnika). Joshui su (znakovito) 33 godine, dane provodi smišljajući scenarije za holivudske filmove i ispijajući abnormalne količine kave. Ideja ima na pretek, ali nijedna nije realizirana sve dok mu jednog dana ne padne na pamet pisati o zombijima i Majoru Klopstocku čija je borba unaprijed osuđena na propast, baš kao što je uzaludna i Joshuina borba s ljudima i spletom životnih okolnosti. Kroz filozofske i biblijske reference Hemon je načeo mnoge ozbiljne teme i to na dvije razine. Na onoj globalnoj postavlja pitanja identiteta, migranata, pokušaja prilagodbe novoj sredini, a na osobnoj propituje mogućnost ostvarenja planova i sretnog života pojedinca u suvremenom društvu. Nije više važno je li to društvo američko ili ne, u američki san više ne vjeruju ni Amerikanci, a Hemon naglašava da takve borbe traju od prapočetaka i do danas se nije ništa promijenilo. Biblijska, niti bilo koja druga ‘‘obećana zemlja‘‘ ne postoji.
Hemon je Ratove zombija strukturirao na osobit način. Svakom poglavlju prethodi kratki isječak iz Levinovog scenarija koji funkcionira kao neka vrsta uvoda za ono što nas očekuje u nastavku. Dvije paralelne priče – ona o živim mrtvacima i ona o pojedincu koji pokušava pronaći svoje mjesto u američkoj svakodnevici na kraju će se toliko ispresti da će zamijeniti mjesta u apsurdnoj borbi na život i smrt.
Roman duboko zadire i u obiteljske odnose, Levinova disfunkcionalna obitelj prisiljena je ujediniti se nakon što mu otac oboli od raka. Koliko je zapravo tragično komičan čovjek koji se nakon razvoda pokunjeno vraća bivšoj ženi jer mlada ljubavnica nije zainteresirana za liječenje starih i bolesnih. Mirni opisi kemoterapijom iscrpljenih tijela bez kose grade predodžbu živih mrtvaca iz naslova.
Ratovi zombija čitaju se uistinu na nekoliko razina, to je vrlo kompleksna proza koja se mjestimično doima kao da je ispresijecana nepovezanim filozofskim mislima, ali one predstavljaju temelj na kojem Hemon gradi svoju priču. Pored toga i ovaj nam roman, kao i njegova prethodna djela, kazuju da je i danas vezan za Bosnu i Hercegovinu. To najbolje potvrđuje njegova memoarska, iznimno potresna proza Knjiga mojih života za koju je Miljenko Jergović kazao da predstavlja ono najbolje što je Aleksandar Hemon napisao. Ovo je Hemonovo djelo postavljeno i na kazališne daske Sarajevskog ratnog teatra SARTR, a kritika i gledatelji su ga s oduševljenjem prihvatili. I romanom Kako su nastali ratovi zombija Hemon uvodi grupu likova, migranata, među kojima je i jedna Bosanka, Ana Osim, tipična femme fatale zbog koje će Joshuin život poprimiti elemente krimića i crne komedije. Neobični događaji koji slijede nakon nedopuštenog seksa s izazovnom ljepoticom čitatelja će podsjetiti na Čudesnu djevojku (Something Wild) i avanture Charlija Driggsa.
Nad Hemonove se likove nadvila sjena apokalipse koja vuče svoje korijene iz strahova Amerikanaca u kojima se ogledaju svi gorući problemi. Na pričama o zombijima američka je pop kultura odavno počela graditi antiimigrantsku politiku, a ona je danas aktualnija nego ikad. Jasno, Hemonova priča je univerzalna, sveprimjenjiva, a na čitateljima je da odgonetnu njezine tajne znakove.
Dnevnik.ba