Kako su nam Nijemci u BiH postali Englezi

Geopolitički odnosi

Kako su nam Nijemci u BiH postali Englezi

srp 15, 2017

Piše: Nino Raspudić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Angela Merkel

Naravno da od građanskog preporoda BiH na europskom putu neće biti ništa. Rusko-tursko savezništvo, kao i Vučićevo koketiranje s bošnjačkom politikom prema principu starijih pokušaja, krhki su i završit će kao i ranije. Ovakva njemačka politika, ako se nastavi nasilno gurati, u konačnici vodi raspadu BiH. Jedina pozitivna stvar koja iz nje može proizaći je da zbog zahladnjenja američko-njemačkih odnosa Hrvati u BiH u borbi za jednakopravnost naiđu na više sluha američke politike, koja im je do jučer bila ono što su Nijemci danas, a Britanci devedesetih.

            Zadnjih dana u dijelu naših medija počelo se otvoreno govoriti o nečemu što su donedavno znali samo malobrojni upućeni – Njemačka u BIH vodi protuhrvatsku politiku, čiji je konačni cilj ukidanje konstitutivnih naroda, ali ostavljanje entiteta, čime se BiH pretvara u formalno građansku državu sklopljenu od dva entiteta, srpskog i bošnjačkog, u što bi se „građanski“ preustrojena Federacija de facto pretvorila. Takvim dugoročnim rješenjem bili bi zadovoljni Srbi, jer im ostaje Republika Srpska, a naročito Bošnjaci jer konačno mogu poklopiti Federaciju što im je od Daytona naovamo i bio glavni cilj. Tim dealom jača i novo rusko-tursko savezništvo, a svemu će kumovati Njemačka, koja će osigurati „građansko“ preslagivanje BiH kroz procese približavanja EU.

Novi njemački građanski put na Istok do kraja se očitovao u nedavnim natezanjima oko zajedničkog stajališta EU za raspravu o BiH u Vijeću sigurnosti UN-a. Hrvatska je u taj dokument dodala potrebu osiguravanja ravnopravnosti tri konstitutivna naroda. A onda je uslijedilo šokantno njemačko inzistiranje da se to izbriše, tj. da se konstitutivni narodi uopće niti ne spominju. Ako uzmemo u obzir da je riječ o ustavnoj kategoriji, štoviše o temelju BiH, ne samo one kakva je sklopljena u Daytonu nego se proteže unatrag do ZAVNOBIH-a, a i još prije njega, ovakvo  njemačko djelovanje je ne samo protuustavno, već i zapanjujuće utopijsko. A budući da je Dayton prije svega mirovni ugovor, kojim je okončan stravičan rat, nasilno ukidanje temelja tog dogovora znači potencijalno izazivanje novog rata. Aktualna njemačka politika prema BiH se stoga s pravom može nazvati neodgovornom i potencijalno zlotvornom.

Ono što je možda najgore u cijeloj priči i što bi trebalo zabrinuti cijeli kontinent je zaključak kako najjačom zemljom EU upravljaju idioti. Jer kako drugačije nego idiotizmom nazvati pokušaj građanskog preustroja BiH, sto trideset i pet godina nakon što u stvaranju jedinstvene nacije na istom prostoru nije uspio austrougarski upravitelj Benjamin Kallay. Njegovi pandani u 21. stoljeću bi negirali Hrvate kako konstitutivni narod, kao i Srbe, koji se zbog toga neće ni počešati jer imaju okvir Republike Srpske. Kallay nije uspio u stvaranju jedinstvene, multikonfesionalne bošnjačke nacije, jer je već tada, koncem 19. stoljeća za to bilo prekasno, budući da su Hrvati i Srbi u BiH već imali formiranu i artikuliranu nacionalnu svijest. U međuvremenu su se kroz tri rata ta tri identiteta dodatno učvrstila. Stoga danas stvarno treba biti idiot za misliti kako možeš napraviti pravednu BiH kao građansku državu od dva entiteta. Formiranje trećeg entiteta bio bi jedini način za svima prihvatljivo formaliziranje građanskog principa unutar njih. No Njemačka se tome protivi iako je sama uređena kao savezna država.

Zanimljivo je da njemačka zajednica u Belgiji, koja čini samo 0,7% stanovništva ima svoj javni RTV servis pored Flamanaca i Valonaca, a u BIH negiraju to pravo Hrvatima kao formalno konstitutivnom narodu, zlurado prebrojavajući koliko ih je još ostalo, špekulirajući  oko toga kakva bi im prava mogla pripasti ovisno o tome je li ih više ili manje od 15%. SFOR-ovo vojno osvajanje odašiljača Erotela, slično kao i pljačka i uništenje Hercegovačke banke, nakon čega nije uslijedio nikakvo suđenje ni obrazloženje, a strane banke su preuzele tržište, bili su počeci procesa koji je nastavljen nametnutim promjenama izbornog zakona, a danas kulminira tabuiziranjem samog spominjanja konstitutivnih naroda.

Misle li kreatori aktualne njemačke politike u BiH da će, ako se nešto ne spominje, vremenom samo od sebe i nestati? Hajmo se praviti da nema tri naroda, pa onda možda svi i postanu jedan. Po toj logici su, iz nekog čudnog razloga, nedavno ratovale tri skupine građana. Ovog tjedna u Srebrenici je obilježena 22. obljetnica stravičnog zločina koji je pukim slučajem okupljena skupina građana počinila nad drugom skupinom građana. Tih godina se i nekoliko tisuća građana iz islamskih zemalja priključilo skupini građana koja se nazivala odred El Mujahid pa su sjekli druge građanske glave za vrijeme rata, a poslije terorizirali građane, najviše po Srednjoj Bosni. Našlo bi se primjera zlostavljana građana BiH i kod treće skupine građana. To je valjda definicija građanskog rata. Danas neki građani navijaju za reprezentaciju istočnog susjeda BiH, neki za zapadnog, a neki za građansku reprezentaciju građanske BIH. Neobično je i da se, primjerice u svatovima, svi građani ne nose istu zastavu, neko dio građana jednu, dio drugu, a dio treću. Ako se 2017. zabludjelom građaninu, od Orašja do Neuma, kojeg su neki zlonamjerno uvjerili da je Hrvat, što je ista podvala na koju mu je nasjeo i otac, i baba, i pradjed dovoljno puta ponovi da je on građanin, Bošnjak katoličke vjere, on će to sigurno mirno prihvatiti.

Ako ovakva pamet kroji njemačku politiku prema BiH, zašto misliti da je drugačije i u drugim segmentima? A oni su najjači i preuzimat će sve više odgovornosti za sudbinu Europe.

Naravno da od građanskog preporoda BiH na europskom putu neće biti ništa. Rusko-tursko savezništvo, kao i Vučićevo koketiranje s bošnjačkom politikom prema principu starijih pokušaja, krhki su i završit će kao i ranije. Ovakva njemačka politika, ako se nastavi nasilno gurati, u konačnici vodi raspadu BiH. Jedina pozitivna stvar koja iz nje može proizaći je da zbog zahladnjenja američko-njemačkih odnosa Hrvati u BiH u borbi za jednakopravnost naiđu na više sluha američke politike, koja im je do jučer bila ono što su Nijemci danas, a Britanci devedesetih.

Zastupnik SPD-a u njemačkom Parlamentu Josip Juratović ovog tjedna je ponovo zvijezda bošnjačkih portala gdje tog automehaničara iz Koprivnice predstavljaju kao novog Bismarcka koji nam važno poručuje kako se hrvatska Vlada „po pitanju BiH destruktivno ponaša navodno štiteći interese Hrvata u BiH“. Koja perverzija! Destruktivno ponašanje mu je insistiranje na ustavnim kategorijama, a negiranje ustavnih temelja BiH, što čini njemačka politika, mu je konstruktivno i dobronamjerno. Slijedi klasično (pseudo)ljevičarsko prenemaganje o „tri nacionalna tora“, silna briga za Posavinu koja će valjda biti zadovoljena kad Hrvati nestanu iz cijele BiH ili barem kad budu jednako neravnopravni na prostoru cijele države, pokušavanje stvaranja razdora između Hrvata iz Hercegovine i onih iz Srednje Bosne i Posavine koji po Juratoviću „s radošću opravdavaju ravnopravnu građansku BiH“… Bilo bi lijepo da Juratović o tome doista pita Hrvate u Orašju, Kiseljaku, Vitezu pa nam pokaže njihove odgovore.

Građanska opcija je u višenacionalnim državama poput BiH uvijek krinka za nacionalizam brojnijeg naroda, a Juratović je maneken politike koju najbolje objašnjava primjer kuće koju čine bošnjački temelj, bosanska nadgradnja i građanska fasada.

Njegov istup je definitivna potvrda da Njemačka gura preustroj BiH u građansku, dvoentitetsku državu. Njemačka politika time ne štiti „mir i stabilnost“ već u službi bošnjačkog unitarizma po turskoj narudžbi stvara nemir i u najgorem scenariju provocira novi sukob.

Što činiti? Ako povjerujemo u to da BiH nije u fokusu njemačke vanjske politike, već da to odrađuje jedna struja SPD-a, i da je ona dijelom izmanipulirana preko ambasade u Sarajevu i njemačkih stiftunga koji tamo djeluju i slizani su svakom pogledu s bošnjačkim unitaristima, onda bi imalo smisla da se Hrvati u Njemačkoj pokrenu i pokažu kako su neosnovane optužbe da je njihovo dijasporsko hrvatstvo samo folklorno, na razini domoljubnih koncerata i nogometnog navijanja. Hrvati u Njemačkoj, pogotovo oni porijeklom iz BiH, ako žele pomoći, moraju ovoj izbornoj godini organizirati kampanju osvještavanja njemačke javnosti i neupućenih segmenata političke scene u to što njemačka vanjska politika čini njihovim sunarodnjacima u BiH, a time dugoročno i Hrvatskoj koja, političkim eliminiranjem hrvatskog faktora u BiH ostaje bez ikakvog osigurača izložena na tisuću kilometara granice srpsko-bošnjačkom, tako i rusko-turskom pritisku.

Dnevnik.ba