Lakonsko Milijana Brkića Vase: „Neka mu Bog da zdravlja“, a nakon što je sjednica stranačkog vodstva pokazala kako se Andrej Plenković drži Statuta HDZ-a kao pijan plota, ipak nije moglo prikriti stanoviti oprez koji je prethodio egzekuciji odmetnutoga bivšega ministra kulture. Naime, nakon što je Zlatko Hasanbegović osvanuo na (zagrebačkoj) listi Brune Esih, hadezeovski lider nije tome članu stranačkoga Predsjedništva žurno pokazao izlazna vrata, što mu je, inače, Statut omogućavao. Štoviše, Plenković je u telefonskom razgovoru potražio dodatno pojašnjenje, pa mu onda, tumačeći medijima njegovu odluku da preleti neovisnom jatu Esihove, dao alibi; Odluku je donio teško i to nakon što je svjedočio moralnoj kaljuži glede preslagivanja u Saboru.
Jasno, stranački je čelnik pritom sigurno honorirao i to što je Hasanebegović, kad je u Saboru grmjelo, podržao Zdravka Marića i tako stranci osigurao (aktivan) remi, te kasnije i dignuo ruku za izbor Gordana Jandrokovića, u nešto manje dramatičnim okolnostima
U, kazao bi Plenković, otvorenom i iskrenom telefonskom razgovoru, Hasanbegović je od stranačkoga šefa tražio i konkretan odgovor na temeljno pitanje: Ima li HDZ jasan plan nakon što je koalicija s Mostom (ponovo) neslavno završila. Danas, kada je ex-ministar već i ex-član, jasno je da nije bio zadovoljan onim što je čuo od Plenkovića.
Talačka kriza – II. dio
No, s ekskomuniciranim Članom i njegovom definicijom Sabora kao moralne kaljuže (Eh, gdje su ona lijepa vremena kada su ministri kulture, poput, primjerice, Zlatka Viteza hrvatski parlament krstili – kokošinjcem...) složili bi se mnogi Hrvati i Hrvatice. Uostalom, posljednja istraživanja su pokazala veliki pad potpore Vladi, ali i to da je Plenković najnepopularniji političar u Hrvatskoj. Što je mnoge podsjetilo na dane Tomislava Kramarka, i još više na epilog toga, pa gotovo već zaboravljenog slučaja, koji je, kao i aktulani, započeo sukobom interesa. Obiteljskim, doduše...(Ali, nije li Agrokor, zapravo, bio jedna velika, sretna obitelj?!)
Međutim, nakon „moralne kaljuže“, koja, vidjeli smo, stranačkog lidera nije naročito pogodila, Hasanbegović je, sad već kao bivši hadezeovac, u obraćanju naciji, u biti, inzistirao na tomu kako HDZ više nije ni demokratska ni hrvatska (stranka), aludirajući u ovome drugome na vrlo sumnjivo šuljanje Milorada Pupovca oko Vlade. Pritom je inteligentno - što se od njega i očekivalo - podsjetio na Plenkovićevo pismo, koje je supotpisao i Davor Ivo Stier, u kojemu se inzistriralo na tomu kako je došlo vrijeme preuzimanja političke odgovornosti za Hrvatsku. Malo prije toga, isti su autori tvrdili kako stranka ne smije biti talac bilo kojega svojega člana. Hasanbegović i navodno vrlo značajna, ali zasad i šutljiva skupina hadaezeovaca misli kako je HDZ - zbog, dakako, ministra Marića - sada taoc jednog čovjeka, koji i nije član stranke. Čak!
Tek će, dakako, konačni rasplet slučaja Agrokor dati odgovor na pitanje je li aktualni premijer bio u pravu spasavajući po svaku cijenu vojnika Zdravka. Ali, već i to što se doveo u nepriliku da mu sve više stranačkih kolega Karamrkovu eru, u odnosu na ovu njegovu, spominju kao demokratsku – govori u koliki se rizik upustio.
Srpski čimbenik
Uostalom, ne samo Hasanbegović, nego i bivši šef Karamarkove diplomacije Miro Kovač javno traži premijerovo objašnjenje zašto je solirao pri odluci rušenja svih mostova s Petrovom&comp. Vratimo se, usto, i već rečenom i osebujnome Vasi, koji jeste, zazivajući Boga, ispratio Hasu iz HDZ-a, ali je, kao pozorni gledatelj Televizije Srbije, ispratio i Milorada Pupovca, samopromoviranog (su)mandatara nove Hrvatske vlade.
Plenkoviću je u ovom trenutku Pupovčeva izbornička uloga došla kao šaka u oko, a način na koji se Milorad bekrija vadio iz gabule u koju je uvalio i sebe i premijera još jedanput je dala za pravo (svakoj) majci koja ne kara sina što kocka, nego što se vadi. Znakovito, tek kada se taj glavni urednik (u sjeni) opskurnih Novosti na bliskom istoku pohvalio kako on i Plenković sastavljaju novi kabinet, hadezeovski je vicepredsjednik Brkić odlučio rastumačiti mu tko je tko u Hrvatskoj. Tko, naime, sastavlja vladu u Hrvata. No, kada je, nakon burnih saborskih događanja, Pupovac ispalio da Plenković i on „rade na istom poslu da Hrvatska ima stabilnu Vladu“, nitko mu nije objasnio kako to, inače, u Hrvatskoj rade Hrvatice i Hrvati.
Kako će se - sad već - slučaj Pupovac dogoditi, neizravno je i nehotice navijestio hadezeovski senator, neuništivi Vladimir Šeks – prizivajući, eto, Srbe. Na Hrvatskoj, srećom, dakle, ne na Srpskoj, televiziji, taj je (još) Tuđmanov Kardelj, premijera Andreja prekrstio u Aleksandra. Slijedom čega skromno procjenjujem kako je Šeks bio nazočan dok su Plenković i Pupovac „radili na istom poslu“. A sad Milorad, Aleksandar... tko će popamtiti sva ta imena. Srpska, naime. Nije li, na koncu, Milorad gotovo ravno iz „moralne kaljuže“ potrčao u rezervnu domovinu – k Aleksandru, dakle. Hvatajući muštuluk glede srpskog čimbenika u novoj Vladi.
Svaka, da izvinete!
Mada, premijer je još i dobro prošao. Njegov potencijalni koalicijski partner Ivan Vrdoljak se, evocirajući uspomene na nekadašnju suradnju HDZ i HNS, vratio 27 godina unatrag, sve tamo do prve predsjednice, čijeg se (cijelog) imena nije nikako mogao sjetiti pa je ispalio: Savka Dapčević K...c.
Sudeći, međutim, što većinska Hrvatska, a i dobar dio užeg hadezeovskoga vodstva s gospodinom Vasom na čelu, misli o Pupovcu, ovo nehotično Vrdoljakovo prizivanje nježnika trebalo bi Plenkoviću biti vrlo znakovito. Ukoliko, naime, bude inzistirao na lideru SDSS-a, koji mu, po zasad neslužbenim informacijama, nutka i neke ministre Srbe (da izvinete!), sve bi moglo otići u k...c. I to ne baš tako krasni. U HDZ-u, ponajprije.
Dnevnik.ba