Institucije i pojedinci koji su trebali i mogli tražiti pravo na hrvatski jezik u Sarajevu

Gromoglasna tišina Hrvata u Sarajevu

Institucije i pojedinci koji su trebali i mogli tražiti pravo na hrvatski jezik u Sarajevu

lis 13, 2017

Piše: Tvrtko Milović

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Zgrada vlade Kantona Sarajevo

Iako je Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine i svih njenih građana i konstitutivnih naroda, učenici javnih škola se ne mogu u ovom gradu školovati na službenim jezicima BiH.

To je na plastičan način demonstrirao jedan građanin bošnjačke nacionalnosti koji je na sudu tražio i dobio pravo da se djeca školuju na maternjem jeziku.

Pitanje koje se logično nametnulo jeste: zar se dvadeset godina ni jedan roditelj hrvatske ili srpske nacionalnosti nije sjetio zatražiti svoje Ustavno pravo!?

Imajući razumjevanja prema pojedincima koji se ne žele „eksponirati“ i riskirati etiketu fašista, šovinista, zagovornika diskriminacije, aparthejda, podjele Bosne, zadržat ćemo se na pojedincima i institucijama koje su svojom ulogom i položajem u društvu bile dužne do sada tražiti ovo pravo. Usput ćemo dati mišljenje i zašto to nisu nikad učinili:

 

Ministri iz reda hrvatskog naroda u Kantonu Sarajevo.

Zašto nisu!?

Zato što su izabrani od bošnjačkih stranaka kojima položaj hrvatskog jezika u glavnom gradu nije prioritet.

 

Dogradonačelnik iz reda hrvatskog naroda u gradu Sarajevu, Ivica Šarić.

        Zašto nije!?

              Zato što ne želi ugoriziti svoju poziciju stečenu pjevanjem kako drugi sviraju. I zato što smatra da je zaštita prava Hrvata Sarajeva obaveza HDZ-a, nipošto njegova.

 

Nadbiskup vrhbosasnki Vinko Puljić koji stoluje u Sarajevu.

Zašto nije!?

Zato što bi mu opao ugled među sarajevskom elitom.

 

Predsjednik HKD Napredak Franjo Topić koji stoluje u Sarajevu.

Zašto nije?

Zato što ne smatra da Hrvatima bilo što nedostaje u Sarajevu.

 

Županijska organizacija HDZ BiH Sarajevo.

Zašto nisu?

Zato što nije izborna godina. A i čekaju da im Mostar pošalje instrukcije.

 

„Hrvatsko narodno vijeće“ koje ima sjedište u Sarajevu.

Zašto nisu!?

Zato što čekaju da se prvo oglasi HNS, pa da oni budu protiv toga.

 

Franjevačka provincija Bosna srebrena koja stoluje u Sarajevu

Zašto nisu?

Zato što ni na koji način ne popravlja njihovo materijano i financijsko stanje.

 

Franjevački samostan na Bistriku

Zašto nije?

Zato što oni ne smatraju da u Bosni postoje Hrvati. Stoga je hrvatski jezik suvišan.

 

Bilo koja župa u Sarajevu.

Zašto nije?

Zato što ih boli briga.

 

Lik iz Sarajeva koji se predstavlja kao „koordinator hrvatskih udruga Sarajeva“

Zašto nije?

Zato što ne stigne od koordiniranja silnih udruga.

 

Član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Dragan Čović

Zašto nije?

Ni on ne stigne.

 

Bilo koji drugi istaknuti pojedinac, političar, društveni djelatnik koji živi i djeluje u Sarajevu

Zašto nije!?

Zato što bi time ugrozio vlastitu političku i društvenu poziciju koju je stekao umiljavajući se sarajevsko-bošnjačkim elitama.

 

Ako institucije koje su između ostalog plaćene da nešto rade u korist zajednice koja ih financira, i istaknuti pojedinci koji dobivaju funkcije predstavljajući se kao pripadnici te zajednice, nemaju zajedno snage u dvadeset godina spomenuti diskriminaciju koju trpi jedan konstitutivni narod u svom glavnom gradu, kako onda očekivat da se pobuni jedan roditelj!?

S druge strane, isti ti pojedinci i institucije nemaju nikakvog stida zgražavati se nad Hrvatima Hercegovine, središnje Bosne i Posavine što „ne doživljavaju Sarajevo kao svoj glavni grad“.

Dnevnik.ba