Kako stranke tzv. (veliko)bošnjačke ljevice pojačavaju svoje pripreme za izbore koji bi se trebali održati u jesen 2018. godine, postaje sve jasnije kako bošnjačka politička elita neće odustati od pokušaja potpunog političkog obespravljivanja Hrvata u Bosni i Hercegovini.
„Nikakva izborna jedinica za Hrvate ne dolazi u obzir“, ubrzano postaje nova mantra koja zamjenjuje otrcanu frazu da „Bošnjaci nikad neće pristati na Treći entitet“.
Iako su izborna jedinica i entitet potpuno različite stvari, bošnjačka javnost među njima ne pravi razliku; i jedno i drugo podrazumijeva jednakopravnost Hrvata s druga dva državotvorna naroda u Bosni i Hercegovini, a to je upravo ono što je neprihvatljivo bošnjačkoj političkoj, medijskoj, akademskoj i vjerskoj eliti.
Bilo što što samo i miriše na institucionalnu jednakopravnost Hrvata, bošnjačkoj eliti je automatski neprihvatljivo.
To zapravo uopće nije novi fenomen – riječ o obrascu ponašanja koji je na snazi od početka rata s kraja prošlog stoljeća. Bošnjaci BiH vide kao ekskluzivno svoj prostor i Hrvati su im na tom prostoru samo smetnja u ostvarivanju svoga stvarnoga cilja. Iako će to danas javno reći tek rijetki bošnjački političari, stvarni cilj bošnjačke politike je Bosna i Hercegovina kao nacionalna država Bošnjaka.
U tom procesu odlučili su prvo se pozabaviti Hrvatima, a Srbi će doći na red u drugoj fazi. Bošnjaci su već dobrano uznapredovali u realizaciji svoga nauma da Hrvate pretvore u nacionalnu manjinu u Bosni i Hercegovini. Od Alijanse s početka milenija, preko dva puta nametnutog fenomena Komšić, pa do posljednje notorne platformaške Vlade FBiH sustavno se radi na erodiranju hrvatskog političkog subjektiviteta u zemlji.
Danas, kada imamo Izborni zakon opterećen presudama kako domaćeg Ustavnoga suda, tako i Europskog suda za ljudska prava, sve što čujemo iz političkoga Sarajeva je da – promjena nema! Neće Bošnjaci pristati na izmjene izbornoga zakona pa makar se izbori i ne održali. Neće pristati na izgradnju institucija države, a posredno ni društva u kojem vladaju „normalni“ međunacionalni odnosi. To jednostavno nije u skladu s njihovom strategijom izgradnje vlastite nacionalne države.
Ako bi pristali raditi na navedenom, onda bi morali odustati od svoga nauma da formiraju svoju nacionalnu državu (za početak samo na prostoru Federacije BiH, a kasnije šta bude…).
U tom svjetlu treba promatrati zadnju protueuropsku rezoluciju koju su bošnjački zastupnici izglasali u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, kao i silno negativne reakcije na znanstveni skup „Hrvati nositelji europskih vrijednosti u BiH“ koji je održan u Neumu ili pretvaranje pojma „federalizam“ u glavnog „neprijatelja Bosne“…
No, budući da se zna politika koju će u sljedeće dvije godine provoditi bošnjačka politička elita, hrvatska politika okupljena oko Hrvatskog narodnog sabora mora ponuditi svome narodu jasan odgovor na pitanje: što je hrvatski plan?
U vremenu kad se priča samo o onima koji odlaze/iseljavaju se, hrvatski puk koji ostaje u BiH zaslužuje neke odgovore.
Recimo, što ćemo činiti onog trenutka, koji će neminovno vrlo skoro doći, kad uvidimo da nema nikakve šanse da se promijeni Izborni zakon BiH? Što ćemo kad postane jasno da se opet priprema fenomen Komšić? Što ćemo činiti kad postane svima do kraja jasno da bošnjačka elita Hrvate percipira kao neprijatelje i tako se prema njima i ponaša?
Nikad sloboda nikomu nije poklonjena, nego se uvijek za nju moralo boriti. Vrijeme je da hrvatska politička elita svome puku ponudi odgovore na pitanja ključna za opstanak jednog naroda i strategiju njegova oporavka u svakom smislu te riječi.
Dnevnik.ba