Izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH u dva navrata, a potom i formiranjem platformaške Vlade FBiH (opet u uz svesrdnu pomoć američke administracije u BiH), gotovo je ugušen pravi politički pluralizam među bh. Hrvatima.
Hrvatima je oduzeta mogućnost legitimnog političkog predstavljanja što je dovelo do „zbijanja hrvatskih političkih redova“, a time i do prividnog odumiranja političkog pluralizma.
Kao jedina mogućnost očuvanja kakve-takve različitosti političkih pogleda (pre)ostalo je reaktivirati HNS. Naime, svaka politička stranka koja predstavlja ili pretendira predstavljati hrvatski narod mora ponuditi rješenje problema legitimnog političkog predstavljanja, pa onda se baviti bilo kojim drugim pitanjima.
Razlog je jednostavan: dok se Hrvati bave međusobnim nadmudrivanjem i „razbacivanjem glasova“, bošnjačka politička elita im glasovima Bošnjaka nameće političke predstavnike. To je hrvatskom narodu kao političkom biću apsolutno neprihvatljivo. Hrvatski narod je važniji od države BiH. Uostalom, države dolaze i prolaze, a narod ostaje živjeti.
Danas, pak, više od 10 godina nakon instaliranja Komšića u Predsjedništvo i uzurpacije institucija države koju je vješto provela bošnjačka politička elita, Hrvatski narodni sabor je pred prekretnicom.
Institucija je to koja je uspjela jasno artikulirati hrvatsku političku poziciju u BiH, koja je otvorila vrata čak i najvećim izdajnicima vlastitoga naroda koji su bili sudionicima notorne platforme kako bi se radilo na „zajedništvu“, ali i koja se nalazi pred prvim ozbiljnim unutarnjim problemom.
Sve su glasniji i jasniji glasovi koji u političkim i novinarskim kuloarima govore o tomu kako će dio stranaka izaći iz HNS-a i to iz različitih razloga. Glavni među njima je dominacija HDZ-a BiH u HNS-u.
No, pozicija HDZ-a BiH unutar HNS-a je samo odraz na izborima iskazane političke volje hrvatskoga naroda. Tko je na izborima osvojio više mandata ima i veći utjecaj, ali i odgovornost, unutar samog HNS-a.
Uostalom, hrvatska javnost ni ne očekuje da se svi oko svega u HNS-u slažu. Upravo suprotno, očekujemo da se unutar HNS-a vodi žustra polemika i bitka oko tog što je za hrvatski narod najbolje činiti.
Hrvatima u Bosni i Hercegovini nije potrebno neko fantomsko „zajedništvo“, koje bi podrazumijevalo da smo „svi k‘o jedan“, da jednako dišemo, mislimo i djelujemo. Ne! Nama je potrebna politička borba unutar HNS-a kako bi se došlo do najboljih politika za hrvatski narod, koje će (u ime naroda) provoditi političke stranke koje ostvare najbolji izborni rezultat.
Cilj HNS-a je upravo okupiti neistomišljenike (različite stranke) kako bi se moglo doći do najboljih rješenja za hrvatski puk, koji bi onda mogao relaksirano birati između različitih političkih opcija, bez straha da će se rasipanjem glasova opet dogoditi neki Komšić – svi glasovi ostaju u HNS-u.
Danas, nažalost, dojma smo kako se u HNS vodi samo jedna jedina bitka: tko će se naći na kojem mjestu na izbornim listama. Čini se kako se i priča nekih stranaka oko eventualnog napuštanja HNS-a svodi upravo na pozicije – danas na listama, sutra u foteljama.
Dnevnik.ba