Eufemizam je reći da je EU kolateralna žrtva novog paketa američkih sankcija prema Rusiji, koji je izglasao američki Kongres. Ispravnije je reći da je Njemačka izravna meta ovog paketa sankcija i da joj njime SAD najavljuje otvoreni politički rat precizno "gađajući" sankcijama njemačko-ruski projekt plinovoda Sjeverni tok 2 i njemačke tvrtke koje na njemu rade.
Time je Angeli Merkel s druge strane oceana poslano snažno upozorenje zbog energetskog (i ne samo energetskog) koketiranja s Vladimirom Putinom, suprotno energetskoj strategiji EU-a. S druge strane, samom EU-u kao uniji država i EK-u kao njezinu izvršnom tijelu, bačena je rukavica da se odredi prema ovom velikom izazovu transatlantskih odnosa, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Nema mnogo vremena
Ostavljeno je vrijeme za razgovor i kompromis jer prijedlog paketa sankcija, da bi imao zakonsku snagu, još treba potpisati predsjednik Trump. Ali nije ostavljeno ni previše vremena, ni previše manevarskog prostora da EU pokaže na ovom slučaju što je to zapravo EU i kojim će smjerom dalje poći.
I Angeli Merkel je još ostavljen prostor da odluči kamo će poći. Iskušenje je to veće što jednom uvedene sankcije više ne može ukinuti predsjednik svojom odlukom, već je nužno da ukidanje izglasaju oba doma Kongresa.
Hrvatska je osobito tangirana ovim otvorenim američko-njemačkim sukobom. Ima čitav niz otvorenih sporova i ranjivih točaka, koje ne može rješavati bez jakih savezništava i koje su ujedno mogući predmeti ucjene, s ozbiljnim posljedicama. Realizacija LNG-a na Krku, koja je za Hrvatsku i sigurnosni i gospodarski projekt, tek je jedna od tih ranjivih točaka. Dok ga SAD gura u realizaciju, Njemačka ga, ispod žita, cijelo vrijeme nastoji zaustaviti. Dosad uspješno.
Njemačka je neuobičajeno otvoreno podržala presudu arbitražnog postupka za Piranski zaljev, koji je za Hrvatsku zbog svoje kontaminiranosti nevažeći. U bilateralnom sporu javno je poduprla Sloveniju i "pljusnula" Hrvatsku porukom da se rezultati arbitraže moraju poštovati.
Podsjetimo: Njemačka nije ništa rekla niti je išta učinila 2009. godine, kada je, ucjenjujući bilateralnim sporom oko granice u Piranskom zaljevu, Slovenija (tada kao instrument britanske politike) nastojala ostaviti Hrvatsku pred vratima EU-a. Gordijski čvor je tada, kao i obično, presjekao SAD.
Njemačka politika danas na Balkanu politički trguje i s Putinom i s Erdoganom, čineći i Srbima i Bošnjacima koncesije na račun Hrvatske i Hrvata. Ne iznenađuje zato što službeni Beograd podsjeća na još otvorenu granicu na Dunavu, ponavljajući staro srpsko stajalište da vukovarske ade pripadaju Srbiji.
Za očekivati je da će bošnjačka strana uskoro ponovno aktualizirati pitanje razgraničenja u Neumskom zaljevu, Parlament BiH je za jesen odgodio raspravu o pelješkom mostu, o kojem zapravo i nema što raspravljati.
Puknut će najesen
Postoji ozbiljna bojazan da će u tim sporovima Njemačka biti sklona popuštanju svojim aktualnim političkim miljenicima na Balkanu i da će političkim i ekonomskim ucjenama (osobito preko EU-a) pokušati dovesti Hrvatsku u poziciju svog vazala na zapadnom Balkanu. Savezništvo sa SAD-om je za Hrvatsku jedini djelotvoran lijek u ovim, a i drugim sličnim slučajevima, kada tempirane bombice počnu pucati. Vjerojatno već najesen.
Kao jedno od sredstava ucjene i pritisaka mogla bi se pojaviti i nedavna presuda Europskog suda pravde (ECJ) prema kojoj bi Austrija i Slovenija mogle u Hrvatsku vraćati migrante kojima nisu odobrile azil, jer ih je Hrvatska (genijalni pothvat Zorana Milanovića i Ranka Ostojića ujesen 2015.) bez registracije propustila u njihove države.
Riječ je o nekoliko stotina migranata. No koliki je broj takvih migranata u Njemačkoj usvoji li se pravorijek ove presude kao kriterij? Može se mjeriti u desecima tisuća. To nije samo potencijalna prijetnja da se od Hrvatske napravi migrantski hot-spot, već da se napravi pravi kaos. A u svakom slučaju to će biti korišteno kao razlog da se Hrvatsku dugo drži izvan Schengena.
Dodatnu bombu za hrvatsku sigurnost Njemačka tempira u BiH, promovirajući (prijatelju Erdoganu za ljubav) koncept građanske države. Taj koncept, dakako, zbog prijatelja Putina i konzistentne srpske politike, neće proći u Republici Srpskoj. Bit će tek povod konačne političke eliminacije Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda. Kazneni progoni hrvatskih zapovjednika za ratne zločine, koji će interesno ujediniti srpsku i bošnjačku politiku, bit će tek jedno od sredstava.
Tko u takvim okolnostima ne bi spokojno čekao jesen? Osobito ako čujete da premijer i predsjednica ne razgovaraju o važnim temama. Ako čitate iz "izvora" bliskih premijeru da će se Hrvatska u ovom američko-njemačkom konfliktu staviti na stranu EU-a, ma što to značilo.
Osobito ako znate da će hrvatske pozicije u Bruxellesu braniti diplomatska ekipa iz vremena Josipović-Milanović-Pusić politike. Na čelu s Matom Škrabalom od kojeg je Zoran Milanović preko noći iz trećeg tajnika napravio veleposlanika. I kojima se redom noge odsijeku kad treći tajnik njemačkog predstavništva ima drukčije mišljenje.
Dnevnik.ba