Dok su razdragane Sarajlije u subotu Vilsonovim šetalištemtrčale za demokraciju i tako turskoj braći čestitali prvu obljetnicu gušenja državnog udara, Istanbulom je odjekivalo zlokobno Erdoganovo: Otkinut ću glavu tim izdajnicima! Budući je i Turcima a i cijelom svijetu jasno kako Recep Tayyip svoje prijetnje - osobito ove kad obećava dekapitaciju - uglavnom realizira, s zebnjom treba očekivati nastavak njegova obračuna s neistomišljenicima, koje,inače, lakonski krsti – izdajnicima i terorisitima.
Trenutačno su sigurni samo njegovi pristaše iz Partije pravde i razvoja (AKP). Ali, čak i to izaziva stanovitu zebnju kod onih koji su po sudu (još) nekrunisanoga sultana sumnjiva lica i čija onda na ramenima nije sigurna glava.
Letjet će glave
Erdogan je i prije, a osobito poslije 15. srpnja 2016., svoga bivšega prijatelja Fetullaha Gulena proglasio (din) dušmanom, optuživši ga kako je svoje poklonike infiltrirao u sve segmente društva. Nevjerojatno je onda da su baš svi u AKP nevini. Gulen je, naime, osnivač te stranke i nedvojbeno je kako i danas tamo ima svoje jatake. No, Erdogan je već podijelio Tursku, pa mu, po ocjeni tamošnjih analitičara, nipošto ne odgovara i podjela u stranci.
A baš zbog podijeljenog turskog, a onda, jasno, i bosanskohercegovačkog društva, bošnjački je član kolektivnog državnog rukovodstva Bakir Izetbegović trebao pokazati puno više (ljudskog) senzibiliteta i diplomatskog takta. Jer, dok se u Vijećnici spremala izložba fotografija „15 srpnja – pokušaj državnog udara“, iz Ankare je krenuo Marš pravde koji je okupio desetke tisuća Turaka, što je, nakon 500 kilometara protesnoga pješačenja, kuliminirao prošle nedjelje impresivnim mitingom u Istanbulu na kojem se okupilo milijun ljudi. (U subotu je Erdogan, slaveći prvi rođendan pobjede svoje demokracije, govorio pred oko 150 tisuća ljudi, a po nekim izvorima bilo ih je i manje). Očekivano, turski je predsjednik milijun prosvjednika svrstao u teroriste.
Oni su, dakle, ti kojima će letjeti glave. Usprkos tomu što je riječ o ljudima različitih političkih i vjerskih opredjeljenja i što su se okupili pod sloganom koji postaje vodilja Erdoganovih osporavatelja: Prava, zakon, pravda. Ili, baš zato. Zapravo, taj je turski neprikosnovenik glavni mobilizator turskog bunta; Od dana koji se, evo, slavi i u sarajevskoj Vijećnici pod visokim pokroviteljstvom Člana, utamničio je 50.000, a na ulicu bacio 150.000 uglavnom državnih činovnika i prosvjetnih radnika. Prigodničarski, uoči obilježavanja prve obljetnice otpustio je još oko 7.000 „izdajnika“ i „terorista“.
Pade u sevdah – preko svake mjere
Sve to, međutim, nije pokolebalo Izetbegovića II. da otvarajući rođendansku izložbu fotografija egzaltirano, kao, uostalom, vazda kada mu je Turska na usnama, podsjeti kako je Bosna i Hercegovina prije godinu bila prva zemlja koja je izrazila solidarnost i pružila podršku turskom narodu, te da su na dan „nemilog događaja“ u džamijama širom BiH održane hutbe i učene dove. Što je, iz prvog safa u Vijećnici, posvjedočio, klimajući glavom, i reis-l-ulema Husein ef. Kavazović. Slijedom čega je jasno na koji dio BiH Izetbegović misli kada afirmira činjenicu da se ovdje molilo za brata Recepa i (njegovu) Tursku, kada je tamo grmjelo. Potpuno je drugačija situacija bila primjerice u svibnju kada je bošnjački Član čestitao Erdoganu izbor za predsjednika AKP, u ime SDA i svoje osobno ime.
Stranke su, baš kao i lideri im, bratske, i tu je sve čisto! Pa i to kada u čestitci brat Bakir kaže kako „borba AK Partije i vaše zalaganje za reforme, jačanje i razvoj privrede i uspostava pravne države vode Tursku u red snažnih svjetskih sila. U tim nastojanjima naše misli i molitve su uz vas jer smo vezani historijom, kulturom i vjerom, što je osnov našeg neraskidivog prijateljstva“.
Mada, u biti, ima i Bošnjaka - neki, doduše, kažu i naturaliziranih – koji misle da Bakir glede Turske pada u sevdah preko (svake) mjere. Tako tehnički mu koalicijski partner Fahrudin Radončić nipošto ne želi da BiH bude turski privjesak, a pogotovo ne, po Erdoganovu uzoru, sultanat. Sve u svemu, kada se govori o narodima, kako turskom tako i bosanskohercegovačkom potrebno je puno više delikatnosti. Dobro, jest Izetbegović I., uoči preseljenja, ostavio ErdoganuBosnu napaćenu, ali ima nas, i to - ako je vjerovati Fahri Utemeljitelju - ne samo među inovjernicima, koji se ne osjećamo obvezni prema tome Alijinu amanetu.
Uz to što, ipak, treba voditi računa komu se čestita, šalju poruke i s kim se što slavi, treba biti oprezan i glede primanja poruka. Mada se, dakako, na ovo posljednje ne može utjecati. Erdogan je, naime, 11. srpnja poslao poruku povodom genocida u Srebrenici, na čijem je kraju imperativno zaključio: „Ne treba dozvoliti da se zaboravi genocid u Srebrenici niti da se negira“! Samo dan poslije, petero švedskih zastupnika tužilo je turskog predsjednika zbog njegove uloge u krvavom sukobu između turskih snaga i kurdskih militanata 2015.
Na zadnjem sjedištu moga auta
U tužbi stoji kako je „svatko tko namjerno uništi, djelomično ili potpuno, neku etničku zajednicu ili naciju, kriv je za genocid“.Državni tužitelj će odlučiti hoće li pokrenuti istragu na temelju tužbe, a budući je u Švedskoj 2014. donesen zakon koji daje državnim sudovima ovlasti u svim zločinima protiv čovječnosti, bez obzira na mjesto počinjenja, Erdoganu prijeti uhićenje u Švedskoj. Kako, međutim, pristojan svijet ne poziva u posjetu takvog jednog volšebnika, taj je Turčin miran.
Ali, kad je riječ o genocidu, zanimljivo je da ga je u rodno mjesto osmišljavanja (još) aktualnih zapadnobalkanskih zločina, dakle Beograd, pozvao Aleksandar Vučić,koji ga je, inače, prošloga tjedna pohodio u njegovoj bajkovitoj palači. Do koje su se na zahtjev domaćina - povjerio je Aleksandar Veliki pripadajućim mu srbijanskim medijima - dovezli u istoj limuzini. (Da nije još prije, sigurno bi Bregović sad napisao Na zadnjem sjedištu moga auta.
Iako, i beogradski bi susret ovoga dvojca mogao biti vrijedan kakve pjesme. Sad, tužne ili vesele, nisam baš siguran. Siguran sam zato kako dvojice boljih sugovornika glede genocida i njegova negiranja trenutačno nije lako naći.
Dnevnik.ba