Nema nikakve dvojbe o tome što je za SAD 4. srpnja, dan kada se obilježava donošenje Deklaracije o neovisnosti. Jasno je i što je za Francusku 14. srpnja, dan kada se obilježava pad tvrđave Bastille i početak Francuske građanske revolucije. Za Njemačku, državu sa složenijom novijom poviješću, isto značenje ima 3. listopada, dan kada je 1990. podijeljena Njemačka ponovno ujedinjena. To su njihovi Dani državnosti, datumi na kojima se grade nacionalna snaga, osjećaj pripadnosti i jedinstva, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Što je pak za Hrvatsku 25. lipnja, Dan državnosti?
To je onaj dan kada se društvenim mrežama šire podsjetnici: ne zaboravite izvjesiti zastave. To je dan tri dana poslije Dana antifašističke borbe, kada se u maniri klasične boljševičke proizvodnje sukoba po matrici „ili oni ili mi“ isuču ideološko-politički mačevi da bi se apriori sasjeklo svako racionalno suočavanje s činjenicama iz hrvatske prošlosti. Taj Dan antifašizma tri dana prije Dana državnosti je dan koji su počeli javno osporavati čak i oni koji se najviše pozivaju na antifašizam
Praznika ima, ne i sadržaja
No, čine to s argumentima koji nas još dublje vraćaju u zlatno doba komunističke Jugoslavije. Primjerice, Franjo Habulin se u ime SAB-a u nadahnutom govoru u Brezovici založio da se obilježavanje antifašističke borbe vrati u one svoje iskonske komunističko-jugoslavenske okvire – iz Brezovice u Srb. A tek što utihnu odjeci bitke oko Brezovice, eto nam 25. lipnja - Dana državnosti. Ali što je to zapravo?
Činjenično, to je dan kada je 1991. godine Hrvatski sabor usvojio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, proglašavajući Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. To je također dan kada su članovi Račanova SKH-SDP (Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena) u vrijeme glasovanja prosvjedno napustili sabornicu jer im je u odluci o samostalnosti nedostajala odredba o ponovnom udruživanju u novu jugoslavensku zajednicu.
Doduše, dio zastupnika SKH-SDP i šireg članstva već je prije bio pod obvezom deklaracije s velikosrpskog sabora u Srbu (srpanj 1990.) i već su počeli i fizički napuštati Zagreb i druge hrvatske gradove zbog aktivnog sudjelovanja u provedbi deklaracije iz Srba - podizanja novog „antifašističkog ustanka“. Dakako, glavni je pokrovitelj ovih antifašističkih bitaka bila JNA kao ultimativna čuvarica tekovina jugoslovenskog antifašizma. Oporba državnoj samostalnosti toga 25. lipnja 1991. godine nije dolazila samo iz odmetnutog Srba ili Knina, već i iz pritajenog Zagreba. Nije jednostavno na takvom temelju graditi nacionalni identitet i nacionalno okupljanje. A postoje i dodatni zbunjujući datumi.
U prvih deset godina hrvatske države kao Dan državnosti slavio se 30. svibnja, dan kada je 1990. godine konstituiran prvi višestranački hrvatski Sabor nakon 45 godina jednopartijskog komunističkog sustava. Logika datuma je bila: naglasiti hrvatski državni kontinuitet i naglasiti demokratske standarde: slobodu i višestranačje nasuprot jednopartijskoj diktaturi. Upravo zato, Dan državnosti je potrajao tek do prvog povratka preimenovanih komunista na vlast, 2000. godine, kada je brže-bolje taj Dan državnosti ukinut. Jer, iz njihove vizure prvih deset godina hrvatskog višestranačja, stvaranja i obrane države bile su i još su uvijek – mračne devedesete.
Tada je uz današnji Dan državnosti kao neradni dan uveden i zbunjujući Dan neovisnosti 8. listopada. To je dan kada je Hrvatski sabor odlučio operacionalizirati odluku o samostalnosti i suverenosti. Dan prije, najodanija čuvarica tekovina jugoslovenskog antifašizma, dakle JNA, raketirala je Banske dvore pokušavši ubiti hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. Nije uspjela. I što je tad preostalo zastupnicima koji nisu otišli u Srb nego - jedinstveno i jednoglasno izglasati taj raskid sveza s bivšom SFRJ? A i prostor za povlačenje je bio sužen: JNA i srpske pobunjeničke snage su tenkovima, pokoljima i etničkim čišćenjem već uvelike ratovale protiv „fašizma“ u Hrvatskoj. Saborsko političko jedinstvo tog je dana bilo jedinstvo iz nužde, a bio je to i datum kad je istekao moratorij Europske zajednice (EZ) na operacionalizaciju državne samostalnosti. Zato je taj „neradni dan“ neovisnosti sadržajno posve isprazan.
Druga dva datuma Dana državnosti imaju potencijal: i 25. lipnja i 30. svibnja. Ali nema sadržaja koji bi ispunio taj potencijal. U Hrvatskom saboru umjesto dvojbe Hrvatska ili Jugoslavija, danas je živa i aktivna dvojba Hrvatska ili Regija. Umjesto jedinstva u osudi svakog totalitarizma i danas su za dio hrvatskog političkog spektra hrvatske višestranačke devedesete mračno, a jugoslavenske jednopartijske osamdesete svijetlo doba. Sedamdesete su još svjetlije…
Karikatura pomirbe
Umjesto nacionalne i društvene sinteze na suočavanju s činjenicama iz naše prošlosti, forsiraju se karikaturalne pomirbe da bi se stvorili novi sukobi. Pa tako ne bi iznenadilo da se netko dosjeti zbog štednje zajednički proslaviti antifašizam i državnost: u Zagrebu, na Trgu maršala Tita, s onom HDZ-ovom putujućom Tuđmanovom bistom. Čujem da Pusićevi crveni dječaci već vježbaju Kaćušu. Po šumama i gorama ne moraju vježbati.
Dnevnik.ba