Nakon što je u slučaju revizije tužbe prema Srbiji derogirala instituciju Predsjedništva BiH i otvoreno vlastito vaninstitucionalno djelovanje pokušala predstaviti kao djelovanje države i u ime države, bošnjačka društvena i politička vrhuška ovaj put se u ostvarivanju svojih ciljeva odlučila poslužiti institucionalnim nasiljem.
Tako je jučer u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH usvojena Rezolucija „Rezolucija o osudi inicijativa za federalizaciju BiH i njenih entiteta s ciljem etno-nacionalnih podjela i snaženje separatističkih tendencija“. Za rezoluciju su glasali svi bošnjački zastupnici svih bošnjačkih stranaka u Parlamentu FBiH (SDA, SBB, DF, SDP, BPS, SzBiH, Naša stranka…), dok su svi zastupnici hrvatskih stranaka iz HNS BiH (HDZ BiH i HDZ 1990) napustili sjednicu i nisu sudjelovali u glasanju.
Omjer snaga u Zastupničkom domu Federacije BiH je takav, 82 zastupnika iz bošnjačkih stranka i 16 zastupnika iz hrvatskih stranaka, da je jedini mogući hrvatski odgovor na bošnjačku majorizaciju bio napuštanje sjednice i odbijanje sudjelovanja u velikobošnjačkom cirkusu.
Zaobilazeći instituciju Predsjedništva BiH u kojoj nemaju većinu kada je revizija tužbe protiv Srbije bila u pitanju, te koristeći Zastupnički dom kao instituciju kojom mogu samostalno upravljati za donošenje antidejtonske, antiustavne, antieuropske i antidemokratske Rezolucije, bošnjačka politika je nedvojbeno pokazala svoj odnos prema Hrvatima i Srbima s jedne, te Ustavu, institucijama i samoj državi, s druge strane:
- Bošnjačka politika priznaje samo one institucije i državna tijela u kojima ima dominaciju nad Srbima i Hrvatima, kojima može samostalno upravljati i koje može koristiti za ostvarivanje vlastitih nacionalnih i političkih interesa
- Bošnjačka politika priznaje državu Bosnu i Hercegovina samo kada je država u funkciji ostvarivanja njezinih unitarističkih i šovinističkih interesa i ciljeva
Krajnji cilj takve unitarističke i šovinističke politike je uspostava BiH kao nacionalne države Bošnjaka, a sredstva do tog cilja: ukidanje ustavne kategorije konstitutivnosti naroda, uvođenje načela „jedan čovjek, jedan glas“ u Izborni zakon i donošenje „građanskog“ Ustava BiH.
Pozivanje na građane i građanski Ustav, dakle, samo je providna maska iza koje bošnjačka politika želi sakriti vlastiti unitarizam i šovinizam. Pored toga što je pozivanje na tzv. građanski Ustav izravno negiranje Daytonskog sporazuma i Ustava BiH, ono je i u snažnoj suprotnosti s društvenim i političkim činjenicama u BiH, jer je posljednji popis stanovništva pokazao da građana prema kojima bošnjačka politika navodno želi skrojiti novi Ustav u Bosni i Hercegovini ima svega oko 1,5%. Građana koji u prvom redu žele biti politički identificirani kao pripadnici jednog od tri ustavom navedena konstitutivna naroda ima 97%, a svih Ostalih ima 3%. U tih 3% spadaju i „Sejdić-Finci“, naime pripadnici nacionalnih manjina i oni koji svoj nacionalni identitet ne vežu niti uz jedan od konstitutivnih naroda, niti uz neku od postojećih nacionalnih manjina u BiH.
Dakle, „građana“ koji svoj kolektivni identitet primarno vežu uz svoju građansku pripadnost državi, a koji sebe nazivaju Bosanci, odnosno, Bosanci i Hercegovci, ima oko 1,5%. Uzmemo li u obzir prethodno navedeno činjenice, jasno je zbog čega Bošnjaci kojih u BiH ima 50,47% žele Ustav BiH skrojiti po modelu 1,5% građana. Zbog toga jer bi 50,47% Bošnjaka po građanskom modelu jedan čovjek, jedan glas imalo mogućnost ostvariti 100% vlast na razini države. Time bi BiH i de facto postala bošnjačka nacionalna država, a Hrvati i Srbi bili svedeni na kategoriju nacionalnih manjina.
Dnevnik.ba