Kada se spomene „hrvatsko pitanje“, malo tko zna o čemu se konkretno radi. To koristi bošnjačka javnost osporavajući da hrvatsko pitanje uopće postoji.
Prije nego što je hrvatski korpus definirao što je to uopće „hrvatsko pitanje“, ono se multipliciralo i pretvorilo u najmanje tri hrvatska pitanja, s bezbroj malih hrvatskih potpitanja.
Naravno, najstarije hrvatsko pitanje je ustavnopravni položaj Hrvata u BiH.
Drugo pitanje je nepravedan Izborni zakon koji Hrvatima kao konstitutivnom narodu u BIH ne pruža jednake političke mogućnosti kao drugim narodima.
Treće hrvatsko pitanje je medijska neravnopravnost koja se ogleda kroz nepostojanje Javnog servisa na hrvatskom jeziku.
Postoji tu još pitanja i potpitanja koja opterećuju Hrvate u BiH, ali rješavanjem prva tri, rješavaju se skoro sva ostala pitanja.
Akumulirana hrvatska problematika uvjetuje i jedno novo pitanje – bošnjačko pitanje.
Bošnjačko pitanje je nemogućnost rješavanja i suočavanja s hrvatskim pitanjima.
Zašto baš bošnjačko!? Pa sva hrvatska pitanja odgovore traže na bošnjačkoj adresi. Jednostavnije rečeno – Bošnjaci su ti koji mogu riješiti hrvatska pitanja.
Godinama Hrvati u BiH slušaju različite preporuke od različitih mesića kako svoje probleme trebaju rješavati u institucijama Bosne i Hercegovine. U Sarajevu.
Sve te godine gledanja uperenog prsta u smjeru Sarajeva, Hrvati su proveli tražeći svoja prava upravo u Sarajevu.
Nikada ni jedan hrvatski prijedlog za poboljšanjem svog položaja u Sarajevu nije naišao na sugovornika, a da ne govorimo o dobroj volji da se nešto zaista riješi.
Jedino što se u Sarajevu moglo čuti na postavljanje hrvatskih pitanja jest – „to su umjetno stvorene krize. To ne postoji. To ste izmislili. Bavite se ekonomijom…“
Da je političko Sarajevo ikada imalo trunku iskrene želje za rješavanjem ijednog od hrvatskih pitanja, onda bi se našao netko, stranka, organizacija, pojedinac, koji bi predložio neki oblik rješenja. Ali nikad nitko. Ništa. Samo kukavičko negiranje problema.
Naravno, posljedice takvog već desetljeće istog ponašanja su logične – Hrvati svoje probleme pokušavaju riješiti na drugim adresama. U Hrvatskoj. Pa u Europskoj uniji. Tamo nalaze na razumijevanje kojeg u Sarajevu, „njihovom“ glavnom gradu nema. I onda iz Sarajeva kuku-lele: „Miješanje u unutrašnje stvari!!!“
U ovoj fazi Hrvati rješavanje svoja tri pitanja pokušavaju paralelno riješiti i u Sarajevu i u EU. S obzirom na otpor koji pruža Sarajevo, ne izgleda kao da će napori biti uspješni.
Povijest i politologija imaju sjajne primjere kako će se razvijati ova situacija: Politički subjekt koji ne može riješiti svoje probleme u glavnom gradu institucionalno, prije ili poslije će ih početi rješavati vaninstitucionalno. U tom slučaju institucije pokreću represivni aparat. A kada krene represija, nema rikverca.
Dnevnik.ba