U pravilnim vremenskim razmaci bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, najjače bošnjačke stranke, Bakir Izetbegović, Srbima i Hrvatima u BiH prijeti ratom. Jasno i glasno on to kaže, pun samopouzdanja: ako će se Republika Srpska osamostaljivati – Bošnjaci će joj dati rat! S druge strane, ne trepnuvši poručuje: ako će Hrvati ustrajavati u borbi za svojim legitimnim političkim pravima, poput zahtjeva za reorganizacijom BiH i formiranjem entiteta s hrvatskom većinom – opet će dobiti rat!
Izetbegović je, dakle, jasan. Svi oni koji ne pristaju na onakvu BiH kakvu žele SDA i druge (veliko)bošnjačke stranke poput SDP-a, DF-a, BPS, pa čak i liliputanci iz GS-a, neka lagano krenu prodavati kravice i kupovati puškice, jer dobit će ono najgore što je čovječanstvo izmislilo – rat.
Bakirova logika
No, Izetbegovićeva priča ima svoju logiku. On kad kaže da će ratovati protiv trećeg entiteta Hrvatima zapravo poručuje gdje im je mjesto. On jasno kazuje da Hrvati trebaju pristati na državu u kojoj će „gotovo sigurno“ moći izabrati svoje legitimne političke predstavnike, no Bošnjaci će uvijek moći neke odluke donijeti umjesto njih, ako bi, eto, Hrvati slučajno zastranili. Tako su dva puta birali Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva, jer bi, eto, Hrvati pogriješili i birali tamo nekog ekstremnog Hrvata.
Time Izetbegović Hrvatima smanjuje manevarski prostor, i polako ih pokušava privoliti da prihvate činjenicu da su u svojoj vlastitoj domovini (a BiH to jeste!) građani drugog reda, da je konstitutivnost relativan i felksibilan pojam, da su Bošnjaci ipak temeljni bh. narod, da su Hrvati izvršili agresiju na vlastitu domovinu i da zbog toga buduće generacije moraju ispaštati. U suprotnom, dobit će rat.
Već dulje vremena je kristalno jasno da niti jedan bošnjački politički akter neće pristati da se kroz Izborni zakon onemogući da jedan konstitutivni narod drugom bira političke predstavnike i to na svim razinama. Time bi se bošnjačka elita odrekla dara međunarodne zajednice. Kako bi zadržali poklonjeno, bošnjački lideri, u prvom redu Izetbegović, nastoje radikalizirati političku situaciju, i zbog tog pričaju o ratu.
Istovremeno, priča o ratu je namijenjena i za unutarbošnjačku uporabu. Činjenica je da na bošnjačkoj političkoj sceni niču sve radikalniji i radikalniji likovi. Spektar je prilično širok: od tviter –ratnika Bajrovića i Suljagića, preko stvarnog ratnog ekzekutoraSeferaHalilovića, do šminka-ratnika iz SDP-a i DF, pa sve do tisuća stvarnih radikala (vehabija) koji trenutno spavaju po bosanskim zabitima…
Netko sve to treba organizirati, a Izetbegović sebe vidi na čelu kolone. Kad on u sred Zagreba poruči da će se ratovati zbog trećeg entiteta, onda brojni Bošnjaci to vide kao „predsjednikovu hrabrost“, a ne glupost. Oni to vide kao spašavanje BiH, a ne kao njeno rasturanje.
San o nacionalnoj državi
Odbijanjem tako jednostavnog i poštenog principa poput tog da jedan konstitutivni narod drugom ne bira političke predstavnike, Izetbegović Hrvate upravo gura ka trećem entitetu. Hrvati jednostavno ne mogu prihvatiti da u vlastitoj domovini budu građani drugog reda.
Hrvati u Bosni i Hercegovini neće ostati zastrašeni ovakvim prijetnjama. Cilj hrvatskog naroda u BiH je da se od ove države stvori jedna funkcionalna zajednica. Cilj je da država funkcionira, jer samo je funkcionalna BiH jamac opstanka Hrvata na ovim prostorima.
Izgleda kako Izetbegoviću i sličnima takva BiH ne odgovara. Nije tajna da bošnjačke elite sanjaju svoju vlastitu nacionalnu državu na teritoriju današnje FBiH, uključivo s izlazom na more u Neumu. U ostvarenju tog sna smetaju im samo Hrvati.
Prvi korak ka eliminaciji Hrvata s prostora BiH je oduzeti im politička prava. A kako bi se lakše predali, Izetbegović udara u ratne bubnjeve. No, trebao bi biti malo oprezniji. Nikad nije mudro prizivati rat, posebno ne danas, i posebno ne u BiH.
Dnevnik.ba