Glasoviti bošnjački neimar Fahrudin Radončić u ovu je godinu ušao s basnom; Na Balkanu, veli Utemeljitelj, svekolika politika liči na koridu. Previše je, cijeni u daljinu zabrinuto zagledan s jednog od svojih tornjeva, bikova koji se bodu. I, kao saveznika za obranu ove svoje teze, priziva Churchilla koji je kazao, sjeća se bivši vlasnik Avaza, kako krave trebaju uspješnoj zajednici, da ih netko muze, da daju mlijeko, da daju nove vrijednosti. To jest da se, na koncu konca (ili na početku, svejedno) plode. (Istina, ovo posljednje bi teško išlo bez bikova, ali nije sad to Fahrina tema).
A Radončić je, zapravo, za basnom - a i Churchillom - posegnuo e ne bi li odgovorio na jednu bajku jednoga svoga koalicijskog partnera. U to doba još koliko-toliko realnog, a ne, kao danas, tehničkog. Naime, malo prije no li će se navjestitelj bolje budućnosti sjetiti, uz malu pomoć glasovita Britanca, koliko je krava, sve u svemu, prava višebojka, Bakir Izetbegović je izvijestio zabrinuto pučanstvo kako je koalicija SDA-SBB kao klisurina. I takava će, odrješit je bio Izetbegović II., biti do 2018.
Vijesti iz zemlje
Pa iako je protiv koride i osobito bodenja, Radončić je već tada, dakle vizionarski, navijestio koridu. Doduše, kazao je kako će Bakira čekati do proljeća, a ako dotada ne počnu veliki infrastrukturni radovi, ne počne prva transvezala, toplovod, autoceste... allahimanet! Što nas je podsjetilo na još jednu Fahrinu basnu, za koju upomoć nije prizvao Churchilla. Već je onako kantautorski sam smislio i sam zagudio u pravcu temeljne stranke, kad je vidio kako je od predizbornih obećanja ostalo samo nekoliko bagera. Parkiranih: „Neću biti međed kojega će vodati po SDA vašarima“.
Radončić je, kao što je opće znano, najveći neimar u Bošnjaka s kraja prošlog i početka ovog stoljeća. A takvim velikim ljudima je, ali ne kao mana, svojstvena i stanovita nestrpljivost. Nije zato prvak SBB-a čekao baš proljeće, već je dok smo se još mrzli po Sarajevu i općenito Bosni napaćenoj udario po Izetbegoviću mlađem. Još tada su se vrijedne Avazove pčelice (ovo, da se razumijemo, nije basna) zakopale u arhivu i – krenulo je! Što bi kazao glavni junak ovoga Avazova vremeplova – intervjui s mrtvim Ćelom. I sve što uz to ide, pa udri nekoliko tjedana. Zasad! (Mogu mislit što bi sve još izašlo da je Radončić - kao nekad -vlasnik Avaza).
Ipak, navjestitelju proljetne SDA-SBB koride mora se priznati da je baš nekako s proljeća juriš na prvoga u Bošnjaka doživio svoje vrhunce. Tako je, obilježavajući prvi dan najljepšeg godišnjeg doba, kao, eto, vjesnika proljeća, bošnjački dnevnik prenio tekst Nedžada Latića s njegova portala. Nije, dakle, zapjevala ševa, nego jedan od Latića. Ali, ne o proljeću, ni o djeci iz mješovitih brakova. Nego, već pogađate, o Bakiru. No, malo prije nego li će u nezavisnom dnevniku prozboriti o tom svome bivšem prijatelju, Latić je objavio tekst pod naslovom „Alijin sin je ubojica?! Ako cijeli Grad zna, zašto nitko ne smije reći ko je i kako ubio mladića Dženana Memića!“
Nije, ipak, jedan Alija
Naslov je toliki da tekst ne treba čitati. Treba, međutim, radi pojašnjenja čitateljima koji (na vlastitu sreću) žive daleko od Sarajeva, kazati o kojem je Aliji riječ. Istina, ima Bošnjaka koji vjeruju kako je jedan Alija. Onaj na Kovačima. Ali, ima jedan i na Ilidži, koji je svojevremeno sve ilidžanske hotele kupio za milijun i pol maraka - pa k‘o da je i Ilidžu kupio. E, na njega je mislio ugledni, kazao bi Avaz, bošnjački publicist. Odnosno, na njegova sina koji se povezuje s još nerazjašnjenim ubojstvom.
I usprkos svom ugledu publiciste, pozvalo ga na saslušanje u županijsko Tužiteljstvo, da oni, eto, vide što zna cijeli Grad, s Latićem II. na čelu. Kad - iznenađenje. Ugledni je publicista pošteno priznao kako se naslov više odnosi na Bakira Izetbegovića, nego na osumnjičenog sina Alije II. O odmah su ga pustili. A pustio ga je i Avaz na duplericu. Jer, kad je istina gola, zna se gdje se objavljuje.
Ali, nemojte misliti da Radončić samo druge pušta u koridu s Bakirom. Dobro, ima, primjerice, Željko Komšić uvijek prigodu da kaže kako je „SAD urnek za organizaciju političke partije poput mafijaške organizacije!“, ili da taj zlatni ljiljan povjeri Avazu, nakon afere tajni agent Sakib: „Zbog Bakira se smiju mojim mrtvim drugovima.“ A kad je udar slijeva, ne može bez Nermina Nikšića, koji ne samo zna što je bilo, nego i što će biti, pa kaže: „Bakir Izetbegović se ostati upisan u historiju kao osoba koja je prevarama i lažima oduzela nadu građanima i njegov postupak je ravan veleizdaji!“.
Korida je otvorena
A historiju, mada po vokaciji likovnjak, voli i Radončić, pa između Komšića i Nikšića poručuje Izetbegoviću kako mu projektirani kaos koji mjesecima proizvodi treba da pripremi podjelu zemlje i napokon ostvari san o feudalnoj fildžan-državici u srcu Europe.
„E, neće moći. Nije moglo ni 1993. godine, u Holiday Innu kada se utemeljivač SBB-a i tada suprostavio samozvanom Bošnjačkom saboru, podjeli Bosne na troje i stvaranju muslimanske državice“, saopćilo je u, dakako, suglasju s predsjednikom SBB. I tako smo opet došli do Alije. Ali, ne Budnje.
Sve u svemu, korida je otvorena. A i basni ćemo se još naslušati. Izetbegović se zasad uključuje sporadično, nekako samozatajno. Jedino je Radončića javno pitao: Što si s Čovićem radio u (zapadnom) Mostaru?! No, slab je to materijal za basnu. Osim ako Bakir ne misli da je riječ o svinjariji.
Dnenvik.ba