Tužilac Haškog tribunala Kenneth Scott u predmetu protiv Jadranka Prlića i ostalih danas je pokušavao dokazati kako je borba hrvatskoga naroda za opstankom u Bosni i Hercegovini u stvari udruženi zločinački poduhvat. Njegovo izlaganje bilo je puno priturječnosti, pa je tako naveo kako su Hrvati navodno protjerivali Bošnjake iz Hercegovine u Hrvatsku i to u Zagreb.
Također, Scott je pokušavao manipulirati činjenicama pa je sastanak Prlića i Bobana s predstavnicima međunarodne humanitarne organizacije na kojem je razgovarano o tranferu izbjeglica pokušao predstaviti kao dokaz o sistematskom etničkom čišćenju koje su tobože počinili bh. Hrvati nad Bošnjacima.
"Više tisuća muslimana istejrano je iz svojih domova i natjerano da pređu Neretvu. Vodstvo Valentina Ćorića se pravilo da to ne zna. Tako su isto postupili Prlić i Stojić, koji su i sami aktivno sudjelovali u organiziranju i izbacivanju stavnovništva. Pušić je također sudjelvao u protvjerivanju (Muslimana) u istočni Mostar. Broj muslimana u istočnom Mostaru se udvostručio sa 20.000 do 50.000 stanovnka", rekao je Scott, ali nije naveo da je riječ i o ljudima koje su Srbi protjerali iz istočne Hercegovine, niti je govorio o broju Hrvata koji je protjeran iz istočnog Mostara.
Također, danas je povratak Muslimana u zapadni Mostara gotovo 100 postotan, dok je povratak Hrvata u istočni Mostar gotovo zanemariv.
"30. lipnja ‘93. Milivoj Petković je zapovjedio uhićenje muslimanskih muškaraca diljem Herceg Bosne bez obzira na njihv status. Više tisuća muslimanskog staovništva našlo se u logorima, zatvorima i centrima za zarobljenike. Valentin Ćorić je bio jedan od tvoraca ove jedinstvene mreže. Mreža zatvora i logora HVO-a trebala je služiti cilju uklanjanja Muslimana iz Herceg Bosnee. U logorima su uvjeti bili zastrašujući, npr. Heliodrom i Ljubuški. Zatvorenici su u logorima bili u gotovo sistematskom programu prisilnog rada, ili služili kao živi štitovi, nosili su vreće sa pijeskom na linijavma fronte, ranjavani ubijani, ništa bolje nije bilo ni u manjim zatvorima", rekao je Scott.
HVO je, dodao je, koristio svoje zatvore kao temelj za sistem deprotacije iz kojeg su muslimanski zarobljenici navodno mogli otići samo ako bi obećali da će zauvijek napustiti Herceg Bosnu zajedno s obiteljima. Dokazi za tu tvrdnju nisu predstavljeni.
"Organizirano je protjerivanje muslimanskog stanovništva iz Stoca, Čapljine i Ljubuškog. Broj muslimanskog stanovništva u ovim općinama dramatično je opao kao posljecia ovih aktivnosti. 23. listopada ‘93 došlo je do zločina u Stupnom Dolu, Vareš. Najveći zapovjednik Praljak i Petković pokušali zataškati taj zločin. Kuće su spaljivane, muslimani protjerani. Krajnja svrha bila je da se ustpostavi hrvatski entitet koji bi se ujedinio s Hrvatskom ukoliko bi se BiH raspala", rekao je Scott.
Zanimljivo je kako puno teži zločini počinjeni nad Hrvatima koje je počinila tzv. ARBiH potpomognuta mudžahedinima uopće nisu "dovoljno teški zločini za Haag". Tako nitko nije odogovarao za progon gotovo svih Hrvata s teritorija pod kontrolom tzv. ARBiH.
Podsjećamo, Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.
(Nastanku ovog članka doprinijela je Ana Krezo)
Dnevnik.ba