Posljednji ispraćaj održan je na Gradskom groblju Carica u Busovači, a od Anđelka su se, riječima zahvale, oprostili članovi udruge kao i prosvjetne kolege.
Anđelko je imao težak, ali bogat život, ispunjen ljubavlju prema svim ljudima, toplim osmijehom i naravno onim što mu je najbolje išlo, dobrim djelima.
Anđelko je rođen 02.08.1945. u Širokom Brijegu, školovao se u Dubrovniku, a s radom u OŠ „Busovača“ počeo je 1993. godine, kao nastavnik Hrvatskog jezika i književnosti.
„Svoje znanje je na svoj poseban način uspješno prenosio na mnoge mlade generacije,a ljubav prema ovom pozivu pokazivao je iznova svaki dan,“ navele se prosvjetne kolege.
Kao aktivista i borac za prava radnika pokazao je mlađim kolegama da su neustrašivost prije svega, ustrajnost i dosljednost put do profesionalnog ostvarenja.
„Nisam imao veće i teže dužnosti nego da se danas oprostim od čovjeka, prijatelja, rukovodioca, a onda općenito najsretnijeg čovjeka na kojeg sam ja osobno naišao. Njegov široki osmijeh, vedrog i šaljivog duha, mnogo je značio nama svima“ , istaknuo je njegov prijatelj.
Bio je svakodnevno čovjek dosljedan svojih svjetonazora.
Preživio je mnogo toga u ratu, gubitak sina, ranjavanje, logor, ali je iz svega toga izašao osnažen i pun energije za boljim životom.
Uveo je logoraše na „velika vrata“ politike koja odlučuju o njihovim pravima.
Ne tako davno, napisao je knjigu o logorima, a u završnoj fazi je i priprema filma.
B.Vujica / Dnevnik.ba