Na adresu našeg portala stigle su nekolike fotografije nesvakidašnjeg ulova u neumskom zaljevu. Poslao ih nam je ribar koji je u svojoj mreži izmađu nekolike vrste jadranskih riba pronašao i onu koja se ne viđa često – morskog konjica.
Morski konjic, ili kako ga još u priobalju nazivaju - kobilica, peteh ili božjak, u društvu nešto goropadnijih morskih susjeda srećom je prošao neozlijeđeno, a savjesni ga je ribar vratio u morska plavetnila čim je zabilježio objektivom prizor koji simbolizira snagu i dobru sreću za ribare i pomorce.
Podsjetimo, ova krhka riblja vrsta zaštićena je zakonom, a osim za ukras estetskim sadistima koji je vole držati u tegli ne bi li im donijela više sreće, za čovjeka nema osobite koristi. Pa opet, morski se konjic upravo zbog svoje neobične ljepote našao na mnogim brodskim jedrima, zastavama, tetovažama.
U Jadranskom moru žive dvije vrste, dugokljunić i kratkokljunić, a možda najveća zanimljivost vezana za ove morske životinjice jest potpuna podčinjenost mužjaka prema ženkama. Ženke naime brigu o potomstvu prepuštaju mužjacima, tako što oko 580 komada ikre polože u mužjakovu leglenu kesu koji nosi trudnoću tri tjedna nakon čega rađa milimetar dugu mladunčad po svemu nalik svojim roditeljima. Vrijeme parenja poklapa se sa punim mjesecom, a pretpostavlja se da najpogodniji trenutak bira – ženka.
Usprkos pogrdnom nadimku papučara nad papučarima kojega mu je riblji fond zbog toga prišio, mužjak cijeli svoj životni vijek ostaje sa istom ženkom, a u slučaju da jedno od njih nastrada, ovo drugo za dugo ne traži drugog partnera, što ovom pomalo mističnom morskom biću daje i romantičarsku draž.
N. L. / Dnevnik.ba