Haaško tužiteljstvo UZP pokušava dokazati na ubojstvima sedam civila u Uskoplju

RUŠENJE TEZE O UZP-u

Haaško tužiteljstvo UZP pokušava dokazati na ubojstvima sedam civila u Uskoplju

ožu 20, 2017

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

U nastavku Žalbene rasprave pred haaškim sudom u predmetu protiv Prlića i ostalih, tužiteljstvo Međunarodnog suda za ratne zločine, udruženi zločinački pothvat pokušalo je dokazati napadom HVO-a na kuću Envera Šljive u Uskoplju, gdje su kako navode, bili skriveni muslimanski civili koje je HVO granatirao, a od kojih je sedmoro poginulo.

Tužiteljstvo Haaškog suda u predmetu protiv Jadranka Prlića i ostalih na današnjjoj Žalbenoj raspravi navelo je kako je Tuđman okupio Prlića i druge i jasno im poručio kako moraju stvoriti i održavati hrvatski entitet u BiH.  

Naveli su i kako su javno zagovarali konfederalnu BiH ali je predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, jasno govorio da hrvatski entitet u BiH treba biti u službi Hrvatske i zaštite njenih „neprirodnih granica“.

Navode i kako su tvrdnje obrane Jadranka Prlića da je Tuđman podržavao neovisnu BiH obmanjujuće. U prilog tomu, navode kako je Tuđman javno podržavao jedinstvenu BiH jer je međunarodna zajednica bila protiv cijepanja države, dok je istovremeno, podržavao stvaranje hrvatskog entiteta. Tužiteljstvo Haaškog suda stava je kako je Tuđman Prliću i ostalim rekao da se u nacionalnom i teritorijalnom smislu osigura pozicija hrvatskog naroda u BiH.  

„Srbi i Hrvati raspravljali o podjeli BiH“

Tužiteljstvo Haaškog suda smatra i kako su vodstva Srba  i Hrvati raspravljali o podjeli BiH i da bi Muslimani po toj podjeli, trebali biti svoj kanton.

Rečeno i je kako su kroz tajne razgovore s Ratkom Mladićem radili na ostvarenju svojih ciljeva jer je Prlić očito bio član Tuđmanovog unutarnjeg kruga.

"U vojnom smislu trebamo vidjeti kako zaštiti interese Hrvatske države i hrvatskoga naroda", rekao je Tuđman. Prlić je potom rekao da je sastanak jako važan jer su tu vodstva HRHBH i RH.

Haaško tužiteljstvo dalje navodi i kako se govorilo o preseljenju hrvatskog stanovništva iz Središnje Bosnenu Hercegovinu i to iz humanitarnih razloga i da argumenta Prlića potkopavaju njegove vlastite riječi.

Navode i kako je Jadranko Prlić jutros rekao kako Herceg Bosna nije imala državne ambicija, a ovdje vidimo da je Prlić inzistirao na uspostavi hrvatskog entiteta u BiH sa svim nadležnostima.

„Franjo Tuđman kontorlirao HVO“

Tužiteljstvo navodi kako su Franjo Tuđman i Gojko Šušak kontrolirali vodstvo Herceg Bosne i HVO-a pozivajući se na izjavu Jadranka Prlić koji je ranije rekao kako je „Tuđman imao nadležnost nad Herceg Bosnom jer je centar odluka bio Zagreb“.

Haaško tužiteljstvo u današnjoj Žalbenoj raspravi navodi i kako je Tuđman Matu Bobana smijenio zbog pritiska međunarodne zajednice, a ne zbog progona muslimana u Herceg Bosni. Tuđman je, po njihovim navodima, bio pod pritiskom zbog uplitanja HV-a u rat u BIH i prema tom je morao okončati rat i planove o Velikoj Hrvatskoj.  

„HVO počeo rat protiv ARBiH“

Navode i kako je rat između ARBiH i HVO-a stao tek kada je Tuđman promijenio kurs i potpisao Washingtonski sporazum.

U Žalbenoj raspravi izrečeni su i navodi kako je hrvatsko vodstvo imalo kontrolu nad vodstvom HRHB-a što je potvrđivao i Prlić te kako je rat počeo napadom HVO-a na Gornji Vakuf  u što je Prlić bio upleten. U prilog tomu navode da je njegova zapovijed dovela do napada, odnosno, ultimatum HVO-a da se ARBiH potčini HVO-u.

Kazano je i kako je Prlić imao ovlasti i moć u vojnim operacijama HVO-a jer je kao šef Vlade nadgledao HVO.  

Stradanje 7 civila temelj udruženog zločinačkog pothvata

Haaškog tužiteljstvo u prilog tom navodi i  napad na kuću Envera Šljive u kojoj su bili sakriveni muslimanski civili koje je HVO granatirao i gdje ih je 7 poginulo.

Upravo je ovim slučajem iz Gornjeg Vakufa/ Uskoplja, haaško tužiteljstvo pokušalo dokaziti „udruženi zločinački pothvat“ jer kako su naveli bio je to „koordiniran napad s ciljem etničkog čišćenja civila“.  Navodili su,također, i druge sporadične slučajeve ubojstava tijekom sukova ARBiH i HVO-a u Mostaru i Varešu.

Ustvrdili su da je HVO koristio zarobljenike za živi štit i da su mnogi na taj način i stradali. Kao dokazni materijal navela je izvještaje generala Željka Šiljega koji je opisivao ratna stradanja u Uskoplju i temeljem toga, haaško tužiteljstvo smatra kako je cilj bio tisuće Muslimana protjerati iz Herceg Bosne u čemu je Prlić imao središnju ulogu.  

„HVO pokušavao raseliti Muslimane u treće zemlje“

Tužiteljstvo smatra kako je Prlić odgovaran za formiranje zatvora Gabela u kojem su Muslimani bili zarobljeni u teškim uvjetima, a neki i ubijeni. Navodi kako je Prlić za nelagalna zarobljavanja znao i da je međunarodnoj zajednici priznao kako je 6 tisuća Muslimana zarobljeno jer su vojno sposobnosti.

Tvrde i kako je Prlić, osim što je za taj sustav znao, aktivno radio na njegovoj realizaciji jer su zarobljenici, po navodim tužiteljstva, pri puštanju uvjetovani odlaskom u treće zemlje.

Međutim, haaško je tužiteljstvo, iznijelo podatke o tome da je bilo osigurano 10 tisuća viza Muslimanima koji su navodno htjeli otići u inozemstvo na što humanitarne organizacije nisu pristale, a međunarodna zajednica vršila pritisak da se zatvori zatvore.

Na kraju izlaganja haaškog tužiteljstva tijekom današnje Žalbene rasprave naveli su i da Prlić sada tvrdi kako nije imao moć a tjiekom ratnih zbivanja je govorio da nije odgovarao, odnosno, kada je razgovarao s međunarodnim organizacijama govorio je da će počinitelje privesti pravdi i raspustiti zatvore što nikada nije učinio.

Podsjećamo, Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.

(Nastanku ovog članka doprinijela je Gloria Lujanović)

Dnevnik.ba